Iako bolna i bubana, ušuškana u svoju omiljenu dekicu sa čajekom i arsenalom medikamenata na dohvat ruke, moj mozak i dalje bjesomučno radi i ne da mi mira. Tako sam danima promatrala svoja četiri zida, svoj podstanarski brlogić i došla do poražavajućeg zaključka: ja sam kurac od domaćice i nikad uzorne žene od mene! Nitko me nikad ne bu ženil!
Da, da, dobro ste pročitali, i mene je uhvatila GNK faza (by Kraljica Špagičaste Obuće ). Postala sam svjesna da moj život nema smisla ako me netko ne spasi ženidbom i da moram pošto poto iskoristiti svojih malo više od nekoliko jajašaca i rodit konačno dvoje, troje djece. Skužila sam di je problem i zašto sam ja još uvijek nespašena očajnica - fale mi detalji koji toplinu doma znače! Da! To je to!
Sad mi je kristalno jasno zašto je nekoliko zadnjih potencijalnih ženika u rekordno brzom vremenu otrčalo od mene kao da ih gone svi vrazi s ovog i onog svijeta.
Daklem, prosvjetljenje: detalji koji toplinu doma znače.
Kao prvo i prvo, fali mi miljetić na televiziji. Ona čipka, kvazi-paška, koju su moji ženskinjasti preci s ljubavlju trebali kukičati i spremiti za svoju potomkicu. Miljetić se strateški pozicionira tako da mu jedan kraj visi preko ekrana i ometa normalno gledanje filma. E pa, kurac ja imam, a ne miljetić, da prostite! Odmah ujutro nazvat ću svoju roditeljicu i sasut joj u uho ovu nebrigu i namjerno zanemarivanje zbog kojeg još uvijek nisam spašena (čitaj: udana).
Da ispravim ovu nepravdu, još večeras se bacam na kukičanje i do prekosutra će miljetić krasiti ne samo moj TV, već i ovaj monitor u kojeg gledam dok uživam u blagodatima interneta preko svog retardinjo modema.
Kao drugo i drugo, kako to ja nemam labuda od brušenog i izrađenog kristala za držati bombone na stolu?! Kako?! Draga moja majko, pa nismo zadnja sirotinja, pa ne vjerujem da meni, wannabe supruzi i majci, nisi mogla spakirati barenko jednu kristalnu beštiju, pa da mogu svojim gostima, jebačima i prijateljima servirati kolačiće iz kristala!
Danas sve što nudim na stolu su Voltareni, Caffetini, Ceporex i Operil kapi za nos i to na crnom drvenom ukrasnom pjatu!
Kao treće i treće, zašto ja nemam plahte s merlom?! Oću i ja izvezene lancune, one s čipkom i sa inicijalima! Ni ručnike sa svojim imenom nisam dobila! Ni tanjure! Sve sam sama morala pribaviti! Sve! Opet je moja mater podbacila i opet sam fasovala radi njene nebrige!
Kao četvrto i četvrto, di su mi one kućne haljine do gležnja koje svaka poštena žena ima u svom ormaru? Znate one u kojima se možete na čas zaletiti do dućana po mlijeko. Ni to mi mater nije pribavila! Ni viklere! Ni to!
Ma da mi je bar rekla: "Slušaj, dite moje, svaka poštena žena u svom stanu mora imat to, to i to. Mi smo sirotinja, pa aj ti vodi računa kad ti kapne koja kuna, ti odma' trk u dućan i kupi si to. Muški će ti sve to gledat. Jebo školu, pamet, sposobnost i vrckavost, bitno je da ti kuća izgleda lipo, tradicionalno i po propisima."
Eh, da, prvo me zajebala Klara Zetkin, pa moja mater, pa sam se sjebala sama i sad sam prava ženska metastaza. Aždaja. Grintoža. Kučka. Lajona.
Ali, ne dam se ja, udat ću se ja, aha... Vidit ćete vi.
Evo sad kukičam miljetiće, pa ću u nabavku kristalnih pepeljara, labudova, pa ću si sama napraviti miraz i za kraj ću se nagraditi sa jednim lipim baby rozim kućnim ogrtačem do poda. Sa botunima presvučenima u isti materijal, sa kopčanjem do vrata i ovalnom kragnicom. Ona Dinosaur Kraljica Baba od Engleske, Bog da joj dušu prosti, bit će mala beba za mene.
E, i još samo nešto da vam šapnem: Epur si muove! U podstanarskom stanu imam predivan kristalni luster koji krasi moju sobu. Ne dam ga ni za živu glavu, a već su se ovi iz Opatije grebali za njega i žicali ga za Kristalnu dvoranu. Davali su puste pare za njega. A-a, ne dam ga ja. Ne, ne!
Post je objavljen 13.10.2005. u 01:03 sati.