Danas je drugi dan, kraj jedne priče. Moj život se promijenio, ja sam od jučer drukčija. Danas ću kupiti ljubavni stih, možda izjaviti ljubav na razglasu, možda obznaniti svoju bol i uz pomoć karaoka doživjeti katarzu. Danas je možda zadnja prilika u mom životu da bez srama svoju bol i strahove ponosno nosim na sebi, da je svi vide. Nisam slaba, jaka sam zbog toga, i ponosna. Svi odgovori na moja pitanja su tu, nadohvat ruke, u meni. I ja sam uzrok svoje boli. Samo ja mogu naći lijek u njoj, u mojim rukama je moć: mogu odlučiti da ću biti sretna. Duševni striptiz prvo izvodim u ogledalu, priznajem da imam greške i ne sramim ih se. Nakon toga ga možemo izvoditi zajedno, ogoljeti duše, dok ne nestane mržnja. Želim kraj, želim novi početak.
...by*nick...
Post je objavljen 13.10.2005. u 00:53 sati.