Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/modestiblejz

Marketing

Još malo o tukcima

Nikad nije bilo lakše zbrojiti dva i dva i skužiti odakle vjetar puše, odnosno kome se najviše isplati ovo potpirivanje histerije, kako sam već rekla, oko ptičje gripe. Pa naravno da se i ovo vrti oko novca, zar bi farmaceutski konglomerati propustili ovako savršenu prigodu za ekstra profitom? Kako je ono Duboko grlo reklo – samo prati trag novca.
Ne kažem da ne treba biti zabrinut, svjetska zdrastvena organizacija samo radi svoj posao kad izdaje upozorenja, no oni koji ta upozorenja zloupotrebljavaju – o zdrastvenom stanju svjetske populacije šljive pet posto. Njima je u interesu samo lova, samo lova maj men. A gdje ćeš sigurnije zarade od zarade na strahu? Pa evo, među prvim žrtvama te ciljane propagande straha (a nisam ni sumnjala da će tako biti) padoše i hrvatski zdravstveni prvaci, počevši od samog ministra.
Po naputku super staložene ´Ljubičice bijele´ i Hrvatska se odlučila na kupovanje određene količine antivirusnog cjepiva, kako vele – zlu ne trebalo. I još utješno nadodaju da neće toga kupiti puno (ne daj bože da narod pomisli kako se velika lova troši na glupost), nego samo onako malo da se nađe. A ja, iskreno rečeno, ne znam što je od ovog objašnjenja gore – to što neće kupiti puno (pokazatelj ´iskrene´ skrbi za populaciju koju se straši ništa manje nego – pandemijom) ili to što nas budale smatraju budalama?

Pa farmaceutskim konglomeracijama i jest cilj da cjepiva prodaju ´samo malo´. Ali ´samo malo´: Hrvatskoj, Francuskoj, Srbiji, Švicarskoj, Portugalu, Kini, Maleziji, Japanu, Egiptu, Zimbabveu, Obali Bjelokosti, Argentini, Brazilu… itd, itd – zbrojeno čini ´samo malo puno´. Na njihovom računu. I sigurno puno više nego su imali prije pojave gripe.
I što je meni osobno najsmješnije, ili najtragičnije, ne znam.. nije potrebno biti prepametan da bi pronašao neke nelogičnosti u toj sad već svjetskoj antivirusnoj trgovini. Naime,
1. ako se stalno naglašava kako ovaj virus, baš ovaj koji trenutno leti ptičjim koridorima, još uvijek ne prelazi direktno na čovjeka i nije toliko opasan ako se primjene mjere opreza,
2. i ako se svjetska populacija straši mogućom mutacijom tog virusa, mutacijom koja bi bila opasnija po čovjeka jer bi išla direktno na čovjeka, odnosno sa čovjeka na čovjeka,
3. i ako do te mutacije još nije došlo, a nije još došlo,
4. i ako za taj budući pandemijski mutirani virus još nema cjepiva, a nema ga, jer još nema ni virusa,
5. i ako je cjepivo koje se sada prodaje (pa i Hrvatima) namijenjeno samo prvoj vrsti virusa - a namijenjeno je samo prvoj vrsti virusa,
normalan se čovjek sada opravdano pita – pa koja onda korist od tog cjepiva?
Upravo tako, koja korist? Koja korist od cjepiva kojeg Hrvatska kupuje ´samo malo´ kad u slučaju pojave onog budućeg mutiranog virusa – neće vrijediti ni pišljivog boba. E, ali i nije u bobu stvar, a niti u cjepivu – stvar je u zaradi. Pa se onda samo nasmijem na licemjerje viših instanca koje,
javno: propagiraju potrebu za hladnokrvnošću i hladnom glavom,
zakulisno: namjerno šire paniku i…
kao rezultat: kupe vrhnje, odnosno trpaju lovu u džepe.
Ajmo se igrati ´čik pogodi´ - na čiji račun? I tko je taj koji uvijek sve plaća?

Pa kad sam već krenula sa teorijama zavjere, ajde da ubacim i zapažanje od sinoć. Ništa ne sluteći čekam ja sinoć svoju omiljenu seriju o odvjetnicima u skupim odijelima, Pravdu za sve (op.a. jednom moj prijatelj lucidno reče: Znaš po čemu se u ovoj seriji zna kad su Super-lojeri na poslu, a kad su intimni i ko fol umorni, znojni, iako oni nikada nisu znojni, tjeskobni ili dubokoumno razmišljaju? Pa, u drugom slučaju, na inače uvijek besprijekorno uštirkanoj košulji - otkopčaju prvo dugme). I tako čekam ja seriju u kasnom terminu, ali serije nema i nema, i dalje ništa ne sluteći odlučim uporno čekati iako se to kašnjenje oteglo već duboko iza ponoći. No kako vele, tko čeka i dočeka, pa sam i ja dočekala svoje Super-lojere… kad tamo.
Kad tamo, Super-lojeri, po običaju Super-briljantno, Super-obratom riješili slučaj dvostrukog ubojice i psihopata njegovim trenutnim puštanjem na slobodu. A na koji način? Ništa lakše, naime otkrili su da je njihov klijent-ubojica, ni manje ni više, već Hrvat (iako mu prezime, ruku na srce, veze sa vezom a kamoli sa Hrvatskom nema). Dapače, da mu je ćaća i sam zlostavljač - Rvatina ipo (a čim je zlostavljač mora da je Rvatina, nema se tu šta više dokazivat) i to Rvatina sa diplomatskim imunitetom, te prema tome i njegov sin ubojica automatski stiče imunitet. A u oborivost tog imuniteta uopće je suvišno ticati uz objašnjenje (pazi ovo) - da Hrvatska nije zemlja koja ukida dane imunitete (samo se čudim da objašnjenje nisu i slikovito popratili hrpom banana). I nakon što našeg junaka-ubojicu oslobodiše i nakon što ga otpratiše na prvi avion za Hrvatsku-Zagreb, jer je iz SADa izgnan, daše mu hvalevrijedan savjet na njegovu nedoumicu što će on to u toj nepoznatoj Hrvatskoj raditi, pa mu rekoše: Počni iz početka.
Ne znam ni sama kako, ali pred očima mi se odvrtio mogući nastavak te priče. Naš junak-ubojica i potencijalni zlostavljač stiže u Hrvatsku, nema što raditi. No on slijedi hvalevrijedan savjet svojih Super-lojera i pronalazi posao. On želi okajati svoje grijehe. On se zapošljava u karitativnoj ustanovi za pomoć djeci. Karitativna ustanova se zove recimo, što ja znam, recimo… Caritas. Caritas djeci pomaže u ustanovi koja se zove recimo, što ja znam, na primjer… Brezovica. I naš junak-ubojica svakodnevno odlazi na posa… ovaj, čekaj malo. Čekaj malo, što mi je ovdje poznato? Hm, pitam se? Jesu li se isto pitali i oni koji su seriju bacili iza ponoći?
Ah, kako da opišem svoje sumnje? Ma najbolje da otkopčam dugme.

Post je objavljen 12.10.2005. u 19:21 sati.