Jutros mi je, iz zrcala, ispitivački pogled uputio stranac. Njegove zamućene oči, upale između debelih bora i dubokih podočnjaka, proučavale su moje. Njegovi žuti zubi kesili su se mojima.
Još donedavno ujutro sam susretao ozarenog mladića; danas ga je zamijenio tmurni starac.
Zarobljen sam u tijelu koje nije moje. Sputavaju me misli koje su mi nametnuli drugi. Licemjernim riječima opravdavam postupke na koje me natjerala okolina. Neiskrenim osmijehom uzvraćam na još lažnije.
Kroz maglu se sjećam dječaka kojem ništa nije nemoguće, mladića kojem je važnije biti nego imati, muškarca željnog novih znanja i spoznaja, dokazivanja, strastvenih borbi... Starac koji me gleda iz zrcala ne mari ni za što. Predao se.
Više se ne prepoznajem; više se ne volim.
Post je objavljen 12.10.2005. u 16:01 sati.