Od kad objavih jučerašnji post (gosti i čišćenja), razmišljam o nečem: jaoh, ljudi me ne poznaju, po onome što sam napisla mislit će da je s ove strane zaslona netko neuredan ili nemaran. A važno mi je kakav dojam ostavljam. Uz to želim analizirati svoju pretjeranu sklonost redu.
Daklem, jest, priča vam netko tko i previše drži do reda. Tko na poslu ima uredan stol (tj. takvim ga ostavi, u toku rada vlada "kreativni nered"), knjige u ormarima složene po područjima (struka, za dušu, najnoviji interesi, dječja psihologija,...). Doma rublje prostirem barem po veličini ako ne ništa drugo(!). Tako je Muž dobio komentar: "Kako je to prostrto rublje?" kad se jednom na kraju dana on ponudio to učiniti namjesto mene (koje li zahvalnosti!, a samo su malene hlačice visjele kraj velikih). Tolerancija na (ne)urednost doma ipak mi nekako raste s brojem djece :)! Međutim redovne stvari tipa pranja podova, urednosti kuhinje i imanja stvari na svojim mjestima nisu predmet rasprave. Pa opet, par puta godišnje iznenadim udomaćene pauke zadiranjem u "njihove" životne prostore, natjeram ih na privremen uzmak, pronađem ispod kreveta (fotelje, ormara) koju kokicu (kad smo ih zadnji puta jeli?), igračku kojoj je nestalo traga, rasparenu čarapicu, ...
Ma, sve je to normalno.
Post je objavljen 13.10.2005. u 09:33 sati.