nisu me prodali za par deva... to rade samo s curama koje imaju obraza pokazat nešto više od očiju.
dakle, tu sam. vratio se... dva tjedna u africi su uzela danak utoliko kaj idem srat nakon bilo kakvog obroka i kaj sam proveo malo više vremena na internetu da proučim kaj se sve izdešavalo. mislim, odem na kratko a mi se već približavamo europskoj uniji, plasiramo se na svjetsko prvenstvo ?!?! niste se mogli malo strpit sa svime, a?! nadam se da će si na jugu španjolske sad isprintat nove papire, jer smo zbog njihove lijenosti morali bauljat po Algecirasu da dokažemo da se u zadnjih godinu dana i hrvatska mora nalazit na popisu zemalja koje ne trebaju vizu za ulazak u maroko....
nema veze, stigli smo sretno i spretno. proputovali 2500km do maroka, još tolko po njemu i još tolko da dođemo natrag. na putu prema tamo trebalo nam je nekih 30 sati, a na putu prema domovini nekih 60sati. upoznali smo marokance kao ljude koji žive u nehumanim uvjetima, al ne skidaju zadovoljstvo i osmjeh s lica. unatoč svemu kaj smo pročitali, skroz su simpatični, pristupačni i živahni. ne briju na higijenu baš ko vlatka pokos, al ajde... preživljavaju.
imaju državu koja ima more, pustinju, planine, gradiće i metropole. sve smo vidli i u svemu uživali. turisti su većinom iz Velike Britanije i USA, pa se nemojte začudit kad vam tamo na spomen hrvatske počnu osim o šukeru i bobanu, pričat i o "rakiji"... složili smo im dobru feštu i pohrlit će oni i k nama, bez brige...
nakon čučavaca, wc papira u listićima, 40 celzijusa u hladu, deva i magaraca, pješčanih plaža, žena zamotanih od do, jeftinih taxija i buseva, kaotične marokanske hrane, pustoši i neimaštine vratio sam se doma. u državu koja ima sva četiri godišnja doba i lijepe cure, u svoj krevet, na svoju školjku, na troslojni wc papir, na internet, na mamin pire i jetrica, na svoju muziku (kako mi je falila!), na svoj dvd, svoj daljinski... obleka više nije u ruksaku, noge više ne smrde (tak jako), hrvatski se priča na sve strane i u dućanima se ne trebam cjenkat... bilo je super dok je trajalo, sad slijedi mali odmor doma i plan kam se ide slijedeći put. novi zeland? južna amerika? ma, mislim da će i prvenstvo u njemačkoj odradit posao....
slike dobivam sutra/preksutra, pa slijedi priča od par dijelova... maroko na domijev način...