Čajanka je propala. Stolovi su odjednom krenuli prema šumi, a pozvanici su panično trčali za njima i pokušavali spasiti što više keksa i čaja. Sve je bilo u potpunom redu do trenutka kad su lokalnog biskupa napali mravi. I to dva komada. Jedan mu je skočio na leđa i počeo ga gristi za vrat, a drugi se stalno zalijetao u njega i udarao ga u trbuh. Mravi su bili nešto veći nego inače što je zaprepastilo sve župljane, osim Maksima Teletinu koji je navikao na svašta jer radi u tajništvu mjesnog filatelističkog društva pa je na tim silnim markama vidio kojekakvih čudesa. On je jedini bio pribran pa je iz svog pribora za osobnu higijenu izvadio bocu Neopitroida i počeo prskati zlosretnog biskupa. Ostali mještani su pustili stolove da pobjegnu u šumu i nisu htjeli dalje jer je šuma bila minirana. Stolovi to, naravno, nisu mogli znati, što zbog nedostatka spoznajnih sposobnosti, što zbog izostanka pravovremene edukacije. Mravi nisu baš odreagirali na Neopitroid ali je biskup gotovo trenutno izdahnuo. Narod je to protumačio kao božju kaznu jer je biskup na prošlonedjeljnoj misi govorio o božjoj kazni koja će uskoro snaći osam do deset posto mjesnog stanovništva, bez obzira na godine, spol i nacionalnost. Kao dokaz da je riječ o božanskoj intervenciji počele su odjekivati i brojne detonacije iz šume jer su stolovi naletili na mine, iako to nisu bile protustolne mine nego protupješadijske i protutenkovske, što je bio egzaktan dokaz da je riječ o nadnaravnoj pojavi ili čudu. Kako su čuda rijetka i znakovita, mjesni odbor je odlučio da proglasi biskupa mučenikom i zaštitnikom župe pa su ljudi požurili ne bi li se domogli relikvija koje i pristoje jednoj osobi izabranoj od samog Svemogućeg. I sve bi prošlo u najboljem redu da su se oni mravi najeli i otišli, ali su oni još uvijek i to vrlo temeljito proždirali pokojnog biskupa pa je postojala opasnost da župa ostane bez ikakvih relikvija svog tek proglašenog mučenika-zaštitnika. Načelnik općine i još nekolicina župljana je tada otrčala do svojih automobila i donijela automatske puške pa otvorila žestoku vatru po mravima i nakon desetak potrošenih okvira municije obadva mrava su bila zasigurno mrtva. Od biskupa je ostalo sasvim dovoljno za pristojnu kolekciju relikvija iako se nije baš sa sigurnošću moglo utvrditi što je biskup, a što su mravi. Jedino logično rješenje je bilo da se kompletan budući relikvijarij pošalje na Odjel za forenzičku patologiju pri Ministarstvu unutrašnjih poslova. Taj posao na sebe je preuzeo inspektor Klajić koji je imao veze pri Ministarstvu jer je bio zaposlen pri istom, a i stric mu je tamo radio u kotlovnici i svake nedjelje bi mu donosio dvadeset litara lož ulja u kanisteru na kojem je pisalo 'probni uzorak'. A onda se odjednom začula zaglušujuća buka i sa neba su se počeli spuštani crni helikopteri, a iz njih je poiskakalo mnoštvo do zuba naoružanih specijalaca u crnim pancirnim prslucima, sa crnim kacigama, lica skrivenih iza crnih vunenih maski. Njihov zapovjednik je odmah došao do inspektora Klajića, pokazao mu neke papire i počeo vikati da će strijeljati svakog desetog mještanina ako im se odmah ne predaju neke specijalne antiterorističke mrave koji su im ukradeni i ako dospiju u krive ruke možda to bude kraj svijeta jer se takvi mravi navodno množe jako brzo. Klajić mu je objasnio kako ima mješavinu mrava i biskupa i kako je sad to stvar koja se, pravno gledano, bitno tiče odnosa Crkve i države te da bi trebalo proučiti što u sklopljenom Konkordatu piše o tome. Zapovjednik ovih specijalaca je pogledao u vreću gdje je bila smjesa biskupa i mrava pa rekao da to više nije u njegovoj nadležnosti nego da treba konzultirati Kaptol i Vladu. Specijalci su već odvojili svakog desetog mještanina i naredili im da počnu kopati sebi grobove kad im je zapovjedik naredio da obustave akciju i vrate se u helikoptere. Mještani koji su već bili iskopali sebi grobove do pola, a neki vrijedniji i više od pola su počeli zapitkivati da što će sad s tim grobovima, ostavit otkopano ili ponovo zakopat. Zapovjednik specijalaca je rekao neka ostave otkopano jer takve stvari uvijek zatrebaju, i to kad se čovjek najmanje nada.
Sutradan je Kaptol izjavio da pokojni biskup nije na njihovom spisku biskupa nego da je to sigurno profesionalni lažni biskup i da u zadnje vrijeme imaju puno problema sa takvim situacijama te da im je izuzetno drago što su ovoga pojeli mravi. Još su rekli da će poslati novog sa certifikatom i potkožnim čipom koji će garantirati njegovu autentičnost. Iz Vlade su poslali demantij da su oni imaju bilo kakve veze sa navodnom pojavom velikih mrava i da je riječ o smišljenom pokušaju širenja dezinformacija zbog skorih lokalnih izbora. Predsjednik Vlade je cijelu situaciju nazvao jalovim pokušajem zaustavljanja integracija u Europsku Uniju i izrazio žaljenje zbog nastradalih stolova koji su u cijeloj ovoj priči potpuno marginalizirani iako su oni istinske žrtve kojima treba biti posvećena posebna pažnja u rekonstrukciji i znatne beneficije u ponovnoj resocijalizaciji u postojeći općinski inventar. Predsjedik Republike je kratko izjavio nešto o mravima, ali u kontekstu o bogatstvu prirodnih resursa kojima naša zemlja obiluje i nedovoljnoj učinkovitosti pravne države u zaštiti istih.
Nitko nije ni obratio pažnju na Ljubicu Braun, koja je organizirala spomenutu čajanku zbog povratka nepoznatog snajperiste za kojeg se sumnjalo da je izumro u njihovom kraju, a sad je hrpa nepoznatih ustrijeljenih pastira i planinara jasno dokazivala da je još uvijek i te kako prisutan i vitalan u njihovim šumarcima. Ona je plakala. Njenu će čajanku mediji proglasiti 'nemilim događajem', a jedna takva sramota otjerat će od nje ionako oskudne ženike. Znala je da čajanka nosi određeni rizik, ali ovo je ipak bilo previše.
Post je objavljen 11.10.2005. u 17:19 sati.