Blik,blink, blinka crveno svjetlo na sekretarici, svekar , on je sinoć doša u Zagreb (sa Korčule), pa je mislija navratit večeras do nas ako se vratimo doma u neko normalno doba. Upitnici i uskličnici iznad glave. Kak je to došao u Zagreb a da nam uopće nije rekao da dolazi , gdje spava i zašto ne spava kod nas ?!
- Pa kak nije javio da dolazi ?
- A kaj se čudiš, pa i ti svugdje hoćeš ići bez najave ? Da nema mene, mi bi svaki put u Muenchen (kod njegove sestre) došli pred njena vrata pa da padne u nesvjest.
- Ma nemoj
A u zraku stoji „isti si ko on“.
- Gdje je ona tacna za tortu koju nam je stari dao ?
- Joj , ne znam kam sam ju stavila, moram potražit.
- Kakva mater takva kćer
Mislim, tacna može stajati na tri mjesta i gotovo, tam di stoji suđe, pa nisam je metla među posteljinu, a moja mama skriva „crni fond“ na razna mjesta, pa onda zaboravi di je.
I tako, svako malo nekome se prišije da je isti ko' ona ili on. Njegov tata njemu da je isti ko mama, njegova mama da je isti ko tata, moj mama meni da sam ista ko tata itd.
Kad se radi o negativnim osobinama, naaaaaaaravno, one pozitivne svi vole pripisivati – sebi.
Post je objavljen 11.10.2005. u 13:14 sati.