Nastavit ću priču od jučer. O vještici. Imam materijala da knjigu napišem. Još uvijek mi treba moja radna knjižica. Imam rok do petka da pošaljem molbu na natječaj, a vještice nema danas na poslu. Nešto ju zanosi (u glavi) pa nije mogla doći. Ta inače ne ide ni na bolovanje, ni na seminare niti iskoristi cijeli godišnji (baš sam kurate sreće), pa mi je sumnjivo što nije došla danas. Sve mislim da je moje traženje utjecalo na tu odluku. Ona vodi kadrovsku evidenciju. Ormar s dosjeima je otvoren. Nju da se pita, drži ga zaključanog s pet lokota, a eno ga zjapi ko kurvina rit. Mogla bi ući i poslužiti se. Al saznat će za to, prije ili kasnije, a onda ću sav gnjev svijeta navući na sebe. Mogla bi otići pitati Šefa (šef nad šefovima) da li si smijem uzeti knjižicu, al on vjerojatno neće ni htjeti razgovarati s menom. Ne razgovara s referentima. A i da mi dozvoli, opet mi ne gine gnjev vještice. Gadno je kad se pokvareno, dvolično, priglupo zlopamtilo iživljava. Prije dva tjedna pokušala sam s njom lijepo razgovarati, da takvo ponašanje nema više smisla, moramo surađivati, ovo-ono, i lijepo je to prihvatila. Mislila sam da će idila (čitaj:normalni kolegijalni odnos) ipak duže potrajati. A znalo je biti opako. Nije me puštala na ispite. Prijašnji šef mi je davao slobodne dane za izlazak na ispit, ona mi je to bez riječi ukinula. Koristila sam svoj godišnji, poslije mi ni godišnji nije htjela dati. Studij mi se bar dvije godine produžio zbog njene obijesti. Nemam pojma kako sam uopće uspjela diplomirati. Kazne mi dijeli ko bombone; jer nisam reagirala u sekundi, krivo napisano slovo u dopisu, zbog tuđeg krivog fotokopiranja, zato što se domar napio…ma pravi psihijatrijski izazov.
A tako želim poslati tu molbu. I tako želim otići odavde, ne otići, pobjeći!. Vještica mi je već toliko uništila psihu da to utječe na sve aspekte mog života. Jučer sam cijelo popodne bila sama doma i samo o njoj razmišljam, a nije to prvo (ni posljednje) popodne kada su moje misli bile posvećene samo njoj. Zateknem samu sebe kako razmišljam o totalno bolesnim stvarima. Želim da se razbolim, da završim u bolnici, da ne moram više na posao. Želim da se njoj nešto dogodi, npr. da ju udari auto, da ju netko prebije…Razmišljam o svim mogućim izlazima, al ne ide, pa ne ide.
Post je objavljen 11.10.2005. u 10:43 sati.