Zlo ne dolazi za godinu, evo ga kad mu se najmanje nadate.
Priznajem bio sam malo neoprezan, pa sam se sinoć, poslije tuširanja svojih raskošnih muških oblina, malkice oskliznuo u kupaonici i zveknuo srednjim prstom desne noge u prilično tvrd hrastov štok na vratima kupaonice.
Cijelu sam noć osposobljavao prilično bolan i neprilično otečen prst, budući da se danas gibljem u pravcu Vinkovaca, gdje na glavnom trgu gori ona lampa odvajkada.
Mislim da mi je to kazna, budući da sam poslušao gazdu Baloga i dopustio da me provoza oko Đakova. On nije mogao toliko hodati, pa sam samo zato pristao.
Jest da mi je pokazao mnoštvo zanimljivosti u toj 80 km dugoj vožnji, ali to nije to. Posnimio sam dosta toga, ali i sebi obećao da ću se vrlo brzo vratiti i taj put obaviti onako kako meni dolikuje.
BOROVIK
Dojmilo me jezero Borovik. Voda je toliko bistra da je pitka. U njoj se ogledavaju bujne slavonske šume i okolni visovi. Slavonijo ravna, baš si brdovita! U jednom trenutku učinilo mi se kao da sam u raju: jezero, šume, livade, planine, divljač, nešto dalje beskrajni vinogradi i nigdje nikakva turistička objekta... cesta neasfaltirana.
Uvjeren sam da će za stanovito vrijeme Nepoznat Netko tu cestu asfaltirati, a špurijus mi govori da će se izgraditi i biciklističke staze.
Pa će se borovički smuđevi, kečige, somovi i brojne druge ribe moći odmoriti na nekim vrelim gradelama ili u kakvu kotliću i tako posredno ipak kušati brojna kvalitetna vina đakovačkog kraja, od čuvenog rizlinga, do još čuvenije graševine, sivog pinota, a da i ne spominjem frankovku itd.
BOŠNJAKICA
Dojmila me se gospođa Bošnjak, vrckava Slavonka, koja toliko miriše na ženu da bi malo tko ostao ravnodušan. Obitelj Bošnjak bavi se vinogradarstvom i vinarstvom. Tamo u okolici Drenja prostiru se njihovi nepregledni vinogradi. Iz gospođine ruke popio bih i ocat, a nekmoli decilitar izvrsnog sivog pinota kojim je gazdu Baloga i mene ponudila u podrumu u kojemu je upravo vrio novi mošt.
TOPLICE
Dojmile me devastirane negdašnje toplice u Brezničkoj Đakovici. Sad je tamo starački dom. Bazeni i ostalo zapušteno je. Toplice su preselile u Bizovac, a ove trunu. Premda ima mjesta i za Bizovačke i ove toplice. S tim da su meni ove ljepše, jer su u šumi s toliko kisika da te pluća zabole.
Tu je u blizini podignut velebni samostan karmelićanki. Lijepo igleda. Ali, meni bi još ljepše bilo da je na drugome brijegu isto tako velebno zdanje toplica.
SLOBODNA VLAST
Dojmilo me se selo ili naselje Slobodna Vlast. Odavno želim posjetiti mjesto s tako lijepim imenom: Slobodna vlast. Tražio sam po raznim izvorima kako je selo dobilo tako slobodno ime, ali nigdje ništa nisam našao.
Zato sam pitao bake koje su sjedile ispred kuće pokraj puta. I one mi rekoše da se mjesto zove Slobodna Vlast od vremena Marije Terezije, koja je selo oslobodila i dala mu apsolutno slobodnu vlast, jer je toga dana rodila sina i to tada javno, to jest slobodno, objavila.
Navodno, tog je sina tajila. Pitao sam baku je li možda taj njezin sin bio umjetničko djelo nekog stasitog seljana (budući da je uvažena carica bila poznata kao ljubiteljica muškog dijela svojih podanika, a to je i dokazala rodivši sedamnaestero djece). Baka to nije znala. Rekla je da joj je priču o nastanku imena naselja ispričao njezin djed.
Kad se budem vratio u Slobodnu Vlast, istražit ću tu legendu.
Do Hrkanovaca nisam išao. To ostavljam za poslije. Naaime, kao osvjedočeni hrkač, moram posjetiti domovinu svih hrkača. Onih starih u Hrkanovcima Đakovačkim, i mladih koji više štuju kult Novih Hrkanovaca.
Gospodine Balog, hvala vam. Posebice na ugodnom druženju.