Marketing
Kalnički bregi
Već sam pisala koliko volim sunčanu mirisnu jesen bogatu bojama i ispunjenu šuštavim lišćem. U nedjelju je bio takav dan, a ja raspoložena za istraživanje jeseni.
I nije bilo potrebno nikakvo veliko nagovaranje i pregovaranje da bi se društvance uputilo u prirodu. Budući da se već neko vrijeme u razgovoru spominjao odlazak na Kalnik, to je sada bilo pravo rješenje.
Sunčano popodne i nas 4 komada u automobilu i pravac – kalnički bregi. Stara utvrda i planinarski dom nalaze se samo petnaestak kilometara od Križevaca.
Dobro raspoložene i oduševljene krajolikom, ubrzo smo stigle do planinarskog doma. Primijetile smo usput (huh, ma uopće nije bilo usput, nego vrlo (dobro)namjerno) skupinu zgodnih alpinista koji su se penjali po strmim stijenama podno zidina staroga grada. Odlučile smo to svakako još pogledati kasnije. Što? Pa zidine, naravno!
No, prije toga kava u planinarskom domu i nekoliko rafalnih pitanja ljubaznom osoblju o svemu što se može baciti u kljun nakon "napornog" penjanja. A onda smo krenule u akciju osvajanja ostataka starih zidina. Do vrha. Koji nije daleko. Usput je moj fotić, naravno, odigrao svoju ulogu.
Pogled na okolne brege...
Nakon uzbudljivog i "teškog" uspona, vratile smo se, a što mislite kamo? U planinarski dom, podrazumijeva se! Tamo smo se već predbilježile za palačinke i domaći sir i vrhnje, sve to vrlo jeftino, a ukusno. Palačinke (2) s čokoladom stoje samo 10 kuna, a sir i vrhnje 18 kuna. To je samo djelić ove očito ukusne ponude domaće hrane pristojnih cijena. Planinarski dom nije luksuzno opremljeno mondeno svratište, ali je ugodno i čisto mjesto za one koji vole prirodu i planinarski ugođaj.
Budući da je i moj fotić bio oduševljen, evo i njegovih dojmova:
Najprije kroz prozor, naravno!!!
Prisjetile smo se i legende o Beli Četvrtom. Naime, priča kaže da je kralj Bela IV. bježeći pred Tatarima pronašao utočište upravo na Kalniku. Odatle je krišom pobjegao dalje, a Tatari su, stigavši pred utvrdu, danima opsjedali grad misleći da se tu skriva kralj. Nakon nekog vremena braniteljima je ponestalo hrane, a spasili su ih kmetovi iz okolice. Preko zidina su im bacali grane pune zrelih šljiva. Tatari su napokon odustali od opsade vidjevši da se ovi nikad neće predati, a Bela je, čuvši što se dogodilo, u znak zahvalnosti kalničke kmetove proglasio plemenitom gospodom. Legenda kaže da su ih jalni Križevčani prozvali plemićima šljivarima.
Dokaz da na Kalniku ne rastu samo šljive!
Je li ovuda prolazio i Bela Četvrti?
I pogled sa staroga grada...
Post je objavljen 10.10.2005. u 22:59 sati.