Sjetih se teksta koji sam prije koju godinu objavio u već spomenutom časopisu Iza. Prenosim ga ovdje, gotovo nepromijenjena (lijenost), uz poneki ispravak – vrijeme ipak ide, iako zapravo ne postoji.
MILAN MANOJLOVIĆ MANCE – prilog za biografiju u svrhu građenja i učvršćivanja kulta ličnosti
ZAGREB (JOŠ) NEMA PODZEMNU ŽELJEZNICU, ALI IMA SVOJEG UNDERGROUND ŠANSONJERA
Ima jedan broj
a djeljiv je sa pet
u nizu bojeva
djeljivih sa šest
svaki novi broj
podijeljen sa sedam
umanjen sa tri
pomnožen sa pet
U listopadu prošle godine Mance je s novim Stratocasterom nastupio pred razdraganom Močvarom.
Zagrebački kultni (to je jedan mali, neobavezni kult, više kultić), underground (podzemni?) šansonjer (ne baš pravi šansonjer, ali navodno se sviđa Arsenu Dediću) nastupio je tako u klubu u kojem je nešto ranije održan koncert s kojeg je prihod bio namijenjen kupnji gitare za Mancea.
(Mance je, prema vlastitom priznanju, sklon razvaljivanju gitara i u životu je uglavnom svirao na posuđenim.)
Tom je prilikom prikazan i dokumentarac o njemu, nazvan Kult Mance, autora Velimira Rodića, koji prikazuje i muzičku i likovnu stranu umjetnika. Isti autor režirao je i prvi i, za sada, jedini Manceov spot, za pjesmu Kišni grad.
Mance je autor muzike za dokumentarni film Marina Fulgosija Beckett On The Liffey, nakon čijeg se prikazivanja na pozornicu popeo Mance himself i priredio očekivano nepredvidljiv nastup.
U elektrificiranom izdanju Mance je ostavio žešći dojam nego na studijskim (tj. sobnim) snimkama. Glasniji, čvršći i precizniji ostavio je dojam kako je stvarno počeo vježbati gitaru. Još malo i moći će se prijaviti na audiciji za gitarista Pips, Chips & Videoclips, ako ovi u međuvremenu ne ispune obećanje i napokon se raspadnu (op.a. Ispunili su ga).
Kao i obično, publika je pjevala s Manceom, koliko je to bilo moguće s obzirom na to da on nikada ne ponavlja isti tekst.
to je dva
dva
dva je labud moj
dva
dva
dva je tajni broj
TKO JE MANCE?
Mance je kantautor.
Mance je visok i mršav tip, rane četrdesete, koji svira gitaru, često raštimanu, pjevušeći tekstove, ponekad duhovite, ponekad besmislene.
Mance je završio Likovnu akademiju, smjer grafika. U osamdesetima je surađivao s Rundekom, Kugla glumištem, Cul-de-Sac. Svirao je na tulumima, gdje mu je prateće vokale ponekad pjevala Mira Furlan.
Mance se ne ponaša kao zvijezda.
Mance nije zvijezda, i dobro da nije.
Mance je objavio tri albuma: Čovjek iz Katange (1996.) i Plavi bar (2000.), te Melodije sobe i predsoblja (2003.)
Prva dva albuma naknadno su objavljena na jednom dvostrukom CD-u. Mance je sam napravio ilustracije za omot.
Oba diska izgledaju kao gramofonska ploča.
pomnožen sa dvanaest
umanjen sa tri
ima jedan broj
broj tramvajski
a to je
dva
dva
dva do Žitnjaka
dva
dva
dva do neba
GITARA I DV'JE-TRI RIJEČI
Mance svira jednostavno. Tehnika mu nije važna, a produkcija ga ne zanima jer je, po vlastitom priznanju, previše lijen. Gitara mu je ponekad naštimana, ponekad nije. To je dio njegova šarma.
Tekstovi su posebna priča – Mance svoje pjevanje naziva automatskim pjevanjem. Prepušta se asocijacijama, izgovarajući ono što mu u datom trenutku padne na um. Pravi tok svijesti. Zato mu je teško ponoviti svoje tekstove. Ponekad jednostavno zablokira.
Nešto kao zagrebački bluzer odrastao u Karlovcu koji pjeva onako kako je Joyce pisao.
Mance se igra s riječima, neopterećen formom, a ponekad i smislom, reže djeliće pjesama i onda od njih pravi kolaže. Igra se. Duhovit je, ponekad tužan, ili (naizgled) besmislen.
Voli i citirati.
Spominje Zappu i Captain Beefhearta.
Napisao je pjesme poput Javorove grane, Dva, Rajke ili Sedmog policajca. Prije je nastupao po kafićima i zagrebačkom Filozofskom fakultetu, sad nastupa rjeđe zato što je, kako smo već rekli, lijen.
Možda će ipak stići u vaš grad. Pozovite ga. Uglavnom dođe kada ga pozovu. A to se onda ne propušta.
dva je tajni broj
dva je labud moj
dva u dvanaest četiri
Još malo Manceovih stihova:
Znamo da teško je
o, teško je
prenijeti šit
preko granice
carinici narkomani
putuju na jug
nitko ne zna tko se brani
nitko ne zna krug
(Carinici narkomani)
Rajka čita roman
Rajka čita roto roman
Rajka čita novi roto roman
ona nije sama
s njom je i njena mama
s njom je njena mama
s njom je njena stara mama
s njom je njena stara sijeda mama
Rajka nije sama
Rajka nije sama
(Rajka)
Ja noćas
ništa nisam jeo
nisam sanjao ni pio
nisam gledao ni vidio
tvoje krovove
ja sjedim sam
u tihoj sobi
pored kiše koja pada
pored teškog dana
teške noći
(Ja noćas ništa nisam jeo)
Post je objavljen 10.10.2005. u 20:54 sati.