Ljudi moji, u nedjelju sam napravio nešto vrlo netipično za mene.
U nedjelju sam išao trčati Večernjakov maraton.
Tko bi rekao? Ja, jedan od lijenijih ljudi koje poznajem, jedan od najmanje fizički aktivnih ljudi koje poznajem, sam išao to trčati.
Vidite kako je motivacija jaka stvar.
Naravno da sam išao tamo samo zato što mi trebaju bodovi za tjelesni na faksu. I za to sam dobio 6 od 21 boda koliko moram skupiti do kraja semestra. Sweet...

U srijedu idem na ispit! Vozački, naravno.
Ne znam zašto, ali imam nekakav huntch da ću položiti iz prve. Nadajmo se najboljem.
Ha, što li sam sreo u haustoru svog nebodera kad sam se danas vraćao s faksa?
"Seoski" sastanak, oliti sastanak stanara. Sazvan je zbog toga što bi se na krovu ugradila antena za nekakvu LAN mrežu i satelite connection, tako nebitno.
Uglavnom, ljudi moji, to vam je živa smijurija! Jeste li ikada gledali "Northern exposure" ("Život na sjeveru" po naški)? Znate li kako izgledaju one njihove seoske sjednice? E, pa, ovo je pet puta tragikomičnije.
Pošto u zgradi žive sami penzići, čovjek se morao svojski potruditi da im dokaže da će im to poboljšati kvalitetu života etc. , ali, kako to obično biva, uvijek postoje ljudi koji to žele spriječiti iz nekih sebičnih razloga.
Mislim, ljudi, get a life! Ah, da, pa to su penzići. To im i je život.
Post je objavljen 10.10.2005. u 20:33 sati.