Dakle...Gdje smo ono stali...?
Porod je prošao super. Bar prvo i drugo porođajno doba.
U trećemu je zapelo: posteljica nije htjela van.
Malecka je sisala, ja sam je mazila i uživala, ali oksitocin nije potaknuo posteljicu da izađe.
Tada je došla babica koju bih nazvala babom: golema, kao od brda odvaljena, raščupana, muškobanjasta i bez upozorenja je, svom snagom, stisnula trbuh, tako da je posteljica, skoro, završila na susjednom zidu...No, dobro, malo pretjerujem, ali, malo...
Nakon posteljice, za koju čak niti ne znam je li bila cijela ili ne, skužim da je, nekakva, frka...Sestra me čudno gleda i ponavlja mi «Sve će biti u redu» što mi je, automatski, dalo za razmišljati što to, sada, NIJE u redu...
Druga sestra stavlja led na trbuh...Okupili se doktori.
Čujem «Pripremite salu» i sestra mi objašnjava «Atonija maternice, moramo zaustaviti krvarenje, pod općom anestezijom obaviti će kiretažu i sve potrebno...Biti će sve u redu...»...
Ja sam, stvarno, bila cool. Jedino mi je prošlo, na sekundu, što ako se ne probudim nakon anestezije, ali nisam bila nervozna...Možda sam bila preumorna ili «nisam shvaćala ozbiljnost situacije», kako mi je rekla, kasnije, babica.
Objasnili su mi da se maternica ne vraća na normalu, ne steže se i da gubim puno krvi.
Anesteziolog je postavio rutinska pitanja, dali su mi injekciju i uspjela sam izgovoriti «Već mi se vrt...» nakon što mi je, doktor, rekao kako će mi se, malo, zavrtiti i onda-crna rupa.
Slijedeće čega se sjećam su pitanja «Kako se zovete?», «Kada ste rođeni?», «Sjećate se da ste rodili?», čak prije nego je izustio do kraja ja sam, već, pitala «Gdje je Sara?».
Srećom, krvarenje je stalo. Izgubila sam puno krvi, ali ne znam koliko je to puno.
Pri izlasku iz bolnice hemoglobin mi je bio na 70g/ml (nadam se da su ove oznake točne, uglavnom, donja granica j e 119 «nečega»)..
Predložili su mi transfuziju, ali sam rekla da je ne želim ako nije neophodna.
Sada pijem Heferol, Prenatal, sok od borovnica (odmah nakon podoja da ne izazove grčiće) i istarski teran (no, no, dva puto po dec i to pomiješan s vodom)...
I to je kraj priče o porodu.
Btw, onaj radiestezista je zaključio kako se, na mjestu gdje ja ležim, nalazi Hartmannova linija, i to uzduž cijele mene, preko glave prolazi podzemna voda (osim Hartmannove linije) i ukoso me «siječe» Curryeva linija. Spasite me ako znate kako. Odnosno, primam donacije za magnetni madrac koj idođe, oko , 10000 Kn!!!! :)
Ja i vjerujem i skeptik sam. Skeptik jer su mi, odmah, htjeli «uvaliti» madrac.Pošto, ipak, vjerujem u štetno djelovanje zračenja i voda, odlučila sam pozvati nekog drugog stručnjaka pa da vidimo hoće li isto zaključiti.
Možda da se ja naučim mjeriti...Hm, hm....Vidjet ću što, o tome, kaže Internet.
Post je objavljen 10.10.2005. u 17:22 sati.