(Za potpuno razumijevanje, bilo bi dobro znati što piše u prvom dijelu.)
Pregled izabranih svjetskih točaka nakon uspostavljanja ravnoteže
Kina – globalna sila. Glavni kandidat za nasljednika Amerike na tronu apsolutne supersile. Jedna od stvari koje su još u mojim mlađim danima bile jasne je da će Kina zavladati. Represivni državni aparat, ogromno interno tržište, tehnološka superiornost i obilje jeftinog rada bile su stavke koje su postigle da Kina prema van izgleda kao da je od jednog komada titana. Moćna, velika, čvrsta i prodorna. U vojnom aspektu je situacija gotovo jednaka. Strah i trepet. Da nisu imali krvavi petogodišnji građanski rat, već bi bili vladari svijeta.
Japan – iako je ekonomski gotovo propao američkim krahom, još jednom je pokazao neviđenu moć samoregeneracije. Ponovo je ekonomski gledano druga sila svijeta. Vojno gledano, Japan je jedan od glavnih globalnih igrača. Nisu ofenzivni (za sada), ali su veoma opasni. Između njih i njihovih tradicionalnih neprijatelja, Kine, svakodnevno frcaju iskre prema kojima se nekadašnji američko-sovjetski Hladni rat čini kao dječjom igrom.
Europa – nakon kraha jedinstvene valute (Euro) 2010. godine, europski je san dobio «reality check». Integracija je išla jedan korak u nazad. To je pak prestrašilo njezine članice koje su konačno postale svjesne toga da je jedinstvo prema vani važnije od mikro interesa iznutra. Ekonomski gledano, Europa je i dalje treća snaga. Sada doduše iza Kine i Japana. Vojno gledano, Europa baš i ne izaziva respekt velikih snaga. Ipak, zbog njene neutralnosti pri svrgavanju Amerike, nitko ju posebno ne dira (iako joj svi prijete da bi bila svjesna svog položaja). Uostalom, svi su svjesni da napad na Europu nije laki zalogaj, pa sve dok ona ne pokušava (a ne pokušava) djelovati ofenzivno, ostavlja ju se u statusu quo. Najveća opasnost joj je u vrijeme svrgavanja Amerike prijetila od nabrijanog Muslimanskog bloka. Katastrofu je spriječilo posredovanje Turske u pregovorima. Muslimanski blok je od tada uvjeren da je zbog turskog članstva u Europi, ona zapravo saveznik.
SAD – posrnuli div. Ni približno jaki kao Kina. Ekonomski kaskaju i za Europom. Nekada svjetski imperatori, danas su zemlja u pokušaju ponovnog razvoja. Veličina tržišta, bogatstvo nekima od bitnih sirovina i ljudi koji se sjećaju kako funkcionira ekonomija, spašavaju ih od potonuća na afričku razinu. Vide se tragovi oporavka, ali su mali i beznačajni u odnosu na mamutske tragove koje ostavljaju tajkuni, pokvareni političari, ulični vladari i narko šefovi. Slično kao u Rusiji devedesetih dodina prošlog stoljeća. A upravo u Carskoj Rusiji su sada pronašli najvećeg saveznika. Shvatili su da su u istoj situaciji i da su samo zajedno možda dovoljno jaki da opstanu. Ipak, ni Amere ni Ruse se nikada ne smije do kraja podcijeniti. Vojno su najmanji od velikih.
Muslimanski blok – ima sličnosti s japanskim Keiretsu sustavom udruživanja poduzeća započetim 50-ih godina prošlog stoljeća. Naizgled su zasebne, ali djeluju sinkronizirano. Gledano iznutra, Muslimanske zemlje se nikada nisu udruživale. Svaka djeluje neovisno. Često ratuju između sebe i spore se oko svega i svačega. Ovog puta bez intervencija izvana. Samome narodu ništa nije drugačije nego u dvadesetom, devetnaestom ili bilo kojem drugom stoljeću. Žene su obespravljene, djeca gladna, a muškarci ratuju u ime Alaha. Najčešće protiv drugih koji isto ratuju u Alahovo ime. Gledano izvana, Muslimanski svijet je jedinstven. U slučaju bilo kakve vanjske prijetnje, svi se interni sukobi obustavljaju i svi zajedno nastupaju kao jedan. Najlakša usporedba je s krokodilima. Dok nema hrane, jedni drugima jedu mladunčad (pa čak i sami sebi). Kad se pojavi plijen na dohvat čeljusti, šanse su mu minorne. Svaki za sebe su opet kao krokodili: primitivni i prizemni, ali opasni i čvrsti. Nitko ih ne dira i svi ih se boje. Predstavljaju (zajedno) treću vojnu silu uz Kinu i Japan.
Rusko Carstvo – danas najveći američki suputnik u nevolji. U zadnjih 20-ak godina uspjelo se stati na kraj vladavini kriminala. Samoproglašeni car Putin je, prije svoje smrti, snažnom represijom uspio povratiti svu moć u ruke vlasti. Interno se ništa značajno ne mijenja. Ljudi su još uvijek više gladni nego siti. Zima im je i dalje najveća prijetnja. No, izvana Carstvo izgleda kao tvrd zalogaj. Vjerojatno jedino to spašava Ruse da i dalje vladaju svojim zalihama pitke vode, najvažnijim resursom sadašnjosti.
Južna Amerika, Afrika i razbacane nejake državice – žive od mrvica. Postoje kao takve, a ne u sastavu nekog velikog bloka, samo zato što nisu nikome posebno zanimljive za osvajanje. Shvatile su da moraju svoje resurse dati na raspolaganje jakima i tako sebe učiniti nezanimljivima. Za sada im to i uspijeva. Veće su šanse da će se divovi poklati za njih nego s njima.
Hrvatska – po svemu nebitna državica u Europskom sastavu. Spominjem je iz čistog lokalpatriotizma. Kao najznačajniju ličnost posljednjih desetljeća ističe Vladimira Drobnjaka. Naravno, kao i uvijek, podijeljena su mišljenja da li je on spasio zemlju svojim uspješnim pregovaranjem pri integriranju, ili je upropastio njenu priliku za samostalnošću. Vjerojatnija je ipak prva opcija jer bi Hrvatska u drugačijem slučaju vjerojatno spadala u neposredno prije objašnjenu skupinu. Glavni centar moći u Hrvatskoj sada je Rijeka (u zaboravljenim vremenima to je bio Zagreb). Predsjednik vlade je Lav, u moje blogersko vrijeme poznat kao Zeko zna, a njegova žena Sabina, na blogu nekad poznata kao Pegy, gradonačelnica je Rijeke i vladarica hrvatskih Casino klubova.
Meteorološka mafija – nakon uspostavljanja ravnoteže, povukla se iz vidljivog djelovanja. Ipak, svi znaju da je tu i nitko ne spori da je ona novi Puppet Master. O njoj se ne priča, pa ni ja neću duljiti. Pssst! «The truth is out there.»
Rock Roll - zaboravljeni anonimac
Post je objavljen 16.10.2005. u 10:58 sati.