Ništa na svijetu nije stalno.
Nitko nikome i ničemu ne može jamčiti stalni oblik, stanje ili poziciju.
Čak niti stijeni, vodi ili zraku. Sve je osuđeno na promjenu.
Stijene se mrve, tiješte i lome. Spomenici se sele.
Rijekama se izmještaju korita. Pregrađuju se branama.
Zrak se kovitla i diže u visine, gdje se hladi i pari, te prlja.
Čovjek se školuje, sakuplja vještine i uči, da se može zaposliti.
Potom ga čeka dugotrajni i dugogodišnji rad. Rad je časno djelovanje.
Rad oplemenjuje. Rad stvara nove vrijednosti. Rad mijenja svijet.
Da bi mogao raditi i biti dobra roba na tržištu rada,
čovjek mora raditi na sebi. Mora se mijenjati.
Ne kako on to želi, nego kako to od njega traže.
I ti se mijenjaš. Štoviše, preoblikuješ se.
Možda to ne zamjećuješ. Razmisli. Pogledaj se.
Zapitaj druge oko sebe kakav si bio prije.
Sjećaju li te se drugi takvoga? A ti sam?
Jesi li zadovoljan nalazom? Kako se osjećaš?
Bi li radio nešto drugačije? Imaš li sada izbora?
Procijeni je li tvoja transformacija išla u pozitivnom smjeru.
Pomogni se sljedećim slikama.
Jesi li nekada bio ormarić na prvoj slici?
Jesi li se premetnuo u nešto nalik onome na drugoj slici?
Post je objavljen 10.10.2005. u 15:46 sati.