... jer tako čuvamo svoja radna mjesta. Tako nekako ide rečenica koju možete i više puta dnevno čuti na TVu. I svi se gospodarstvenici ove (ne one!) dežele slažu s tim. Ali ipak, svojim postupcima pokazuju upravo suprotno. Nešto novo? Pa i nije baš. Nekako nam je u hrvatskoj krvi razmišljati o dobrobiti svoje nacije/naroda (nikada nisam naučila razliku, sjedi jedan iz sociologije), a činiti upravo suprotno.
Jeste li probali odličan Zvijezdina ketchup? Stvarno je dobar. Meni osobno najbolji. Jesam li rekla Zvijezdin? Joj pardon. Mislila sam na onaj proizvođača „Nagykorosi Konzervgyar Rt., 2750, Nagykoros, Jozsef A.u.1. , Mađarska“. Ali ne možete ga fulati. Lijepa crvena bočica sa žutim čepom na kojoj velikim slovima piše Zvijezda. I malim ovo gore navedeno.
A ove nove Podravkine njoke? Naime, Koprivnički gigant, hrvatski ponos, izdao je zaleđene njoke sa 5 vrsta sira. Fine su. Probala sam. Samo ih pljusnete na malo ulja i prigrijete (6 minuta točno). Taman za lijene (čitaj: loše kuharice) poput mene. Ali zapravo kada budete čitali upustva za uporabu možda vam upadne u oko i ovaj natpis: „Za Podravku proizvodi: OROGEL, Via Dismano 2 830; 47020 Pievesestina di Cesena (FC), Italia“; na tri jezika, molim lijepo.
Sjećate se da sam davno pisala da ne znam guliti krumpir? Savjetovali ste mi da si kupim onu spravicu za to. Jesam. I, i dalje ne znam. Ne kužim uopće kako „to“ držati u ruci. Iako sam sad kod Skalicha otkrila da je možda stvar u mojoj ljevorukosti. Ali nije bed. Dokle god postoji zamrznuti pommes-frites. Meni je najdraži ovaj Ledov, u žutoj vrećici sa crvenim rombićima i bijelim kružićima. Proizvodi: „MULTIPATAT Sp.z.o.o., Chociwel 25, 57-100 Strzelin, Poland“. Piše sitno na stražnjoj strani.
A za doručak fini toast. Njam. Ali nije toast pravi ako se stavi bilo kakav sir. Mora biti onaj u listićima. On se najbolje topi. Fina mi je Toast Gouda. Sirelina. Zapravo, lažem vam. Sirela piše valjda tek tako na prednjoj stranici. Na boku možete pročitati: „ Za Luru d.d. proizvodi i pakira: Hofmeister Kasewerk, 85368 Moosburg, Njemačka.“
Nemojte me krivo shvatiti, nisam ja neki ultranacionalnist, koji odbija kupovati bilo što što nije proizvedeno unutar granica lijepe li nam domovine, ali ne volim kada me smatraju kretenom! Kao napisati ćemo fontom 25 onaj poznati brand koji je davno stekao ugled na ovim prostorima, a unutra ćemo upakirati proizvod preuzet od stranog ponuđača koji je dao najnižu cijenu.
Prodaj mi švapski sir, ali nemoj mi na njemu napisati Sirela jer nije taj vidio hrvatsku kravu koja žvače hrvatsku travicu. Prodaj mi mađarski ketchup, ali nemoj mi na njemu napisati Zvijezda jer jedini dodir koji je taj ketchup imao sa Hrvatskom, su ruke onog mađarskog radnika koji je došao k nama na more prošlo ljeto.
Jeste li znali koliki je postotak hrvatskih namirnica u McDonaldsovom hamburgeru? Zaboravila sam brojku, ali sjećam se da je bilo nešto preko 90%. A nitko vam ga neće preporučiti kao nešto naše. Ne, nego će vam na štandovima koji stoje na Trgu jednom godišnje, sa kojih vrišti reklama „Kupujmo hrvatsko“ ponuditi poljski krumpir i talijanske njoke. Sa hrvatskom etiketom.
Post je objavljen 10.10.2005. u 12:20 sati.