Na betonu kraj uglja, između dvije fosne
zavukla se bjelouška
Stari je ozbiljno gleda, i zove me da dođem
Ponesi lopatu viče
Ne bi ja, Stari - kažem
Umjesto odgovora predloži
da i za sebe ponesem jednu
lopatu.
Mirno, odmakne fosnu i
pritisne joj leđa
A svi se grijesi svijeta
strovale na leđa zmije
Dečko, samo bez panike
Polako okreni držalo
Neće mene biti
da pazim na tebe uvijek
Rašljasti jezik plazne
i rep se zamota tanki
Hipnotizirano gledam
U sitnim očima sjaj
iščekivanja
kao da se pita što ću joj sad napraviti
Post je objavljen 10.10.2005. u 11:59 sati.