˝ Biti ili ne biti- to je pitanje.
Je l` dičnije za ljudski um sve praćke
I strjelice silovite sudbine
Podnositi il zgrabit oružje,
Oduprijet se i moru jada kraj
Učinit? Umrijet- usnut, ništa više!
I usnuvši dokončat srca bol
I prirodnih još tisuć` potresa.
Što baština su tijelu- to je kraj,
Da živo ga poželiš! Umrijeti
- I usnut- usnut- pa i snivat možda!
Da- to je smetnja sva. Jer snovi, što
U smrtnom tome snu nas mogu snaći
Zemaljske ako muke stresemo,
Da- to je što nam ruku ustavlja
I to je razlog što je nevolja
Dugovječna.Jer tko bi inače
Podnosit htio svijeta bičeve
I poruge i silu tlačitelja
I rug i podsmijeh ljudi oholih
I bol što kini ljubav prezrenu
I tromost pravde, naprasitost vlasti
I krivdu što je tiha zasluga
Od nevrijednika trpi- kada može
I samim šilom račun svoj da smiri?
I tko bi tovar nosio u znoju
I stenjao pod teretom života
Kad ne bi volju mutio nam strah
Od nečeg poslije smrti, neka zemlja
Neotkrivena, kojoj ni jedan
Sa granica se putnik ne vraća,
Te volimo podnosit sva ta zla
No pobjeći u nepoznata.Tako
Razmišljanje nas čini kukavcima,
Te srčanosti boja prirodna
Izblijedi sva od pustog mozganja,
A važne i goleme zamisli
Iz tijeka svoga zato izlaze
I gube ime djela.˝
Post je objavljen 10.10.2005. u 00:03 sati.