'Neki me ljudi jednostavno osvoje na prvi pogled', rekla sam za stolom, a Plavuša je prasnula u smijeh.
'Daj šuti, molim te', zaključila je, dok su se ona i Beba smijale. Sjetila sam se Aiwe, Zaljubljene, Inke i smrzla se.
Ja sam sigurno najveći pljuger svih vremena što se tiče procjenjivanja ljudi. Ono što sam ja 'popušila', nije nitko.
Ne znam sada je li to ona moja 'kršćanska slabost' ili sam jednostavno debilna, ali ja sam slaba na patnju, strah i nepravdu. Ako mi netko uvali srcedrapajuću pričicu o teškim vremenima, ja postajem meka i labilna, a ujedno želim promijeniti svijet.
U meni se, uz snažan osjećaj zahvalnosti miješan s laganim osjećajem grižnje savjesti tipa: 'zakaj ja sve imam', javlja potreba da učinim nešto više. Slično je i sa simpatičnošću. Ako je netko simpatičan i otvoren, ja sam 'kupljena' u nekoliko minuta. Svi ljudi su dragi i dobri, dok se ne dokaže suprotno.
Ne znam o kome sam im točno pričala, ali moji argumenti su pali u vodu. Nisam adekvatna. Cure mi više ne vjeruju.
Buntovnica u meni živi od najranijih sjećanja. Bunila sam se protiv više-manje svega što znam i poznajem, a najvažnije je da sam sama sebi i dokazala da sam imala puno i previše predrasuda za jednu tako 'veliku' osobu kakvom sam se smatrala.
Malo po malo, korak po korak, naučila sam da zapravo ništa ne znam ni o čemu. Koračajući prema vječnosti naučila sam i da ću učeći tijekom cijelog života konačno umrijeti tako da nemam pojma. Ali fakat je tako. Ja znam da ništa ne znam.
Nikad od mene dobar novinar, nikada kritičar, zajedljivac i provokator. Voljela bih da za to postoji neki 'moćniji' razlog, ali glava mi opet alarmira: 'Nemaš muda, nemaš muda'. Dvije ja u meni opet se bore. Buntovnica i humanitarka grebu se i čupaju za ponos. Nema pobjednice, a na odjavnoj špici opet svira onaj hit od Olivera, Graše ili Doris Dragović:) Ostaci vjeronauka, greška na 'personalityju' ili nešto treće, ali ja jednostavno lako volim.
..i za kraj,kaj drugo nego volim vas coorke!!.. :) *nick
Post je objavljen 09.10.2005. u 15:11 sati.