sunce jebe san ujtro oko 11,ostajem jos 15 min u krevetu i pokusavam se sjetiti sna.dolaze mi slike jucerasnje veceri.dizem se,pokusavam se dovesti u red.voda ispire tragove mamurluka i vidim si podocnjake,i moju blijedu facu zamagljenu u zrcalu.trazim cvike da mi svijet nebude u magli moje kratkovidnosti.ulazim u klaustofobicnu sobicu,kaos i bezakonje,totalna anarhija,roba samo sto nehoda po zidovima od bakterija koje su metamorfozom presle u divovska ziva bica s vlastitm mozgom.pokusavam sve to srediti i nalazim nesluzbeno pleme mojih dlaka na kusinu podu i stolu koje se zalaze za eliminaciju mog zdravog (khmmm...)razuma.sredim to do granice fengšuija...ajde bar neki red.zatim moj najdrazi dio,moja mala jutarnja tradicija za suncane dane bez skole...salica kave,crne mirisne jace od koke i svih droga,kao litra tekuceg ekstazija,moj osobni trip,koji ce mi sve to kurac kad postoji kavaaa!i tost s medom.moj trenutak iskopcavanja iz zivota,meditacija,nirvana.zatim malo muzike i odoh kupit kruh.setam po suncu i skupljam toplinu na svoje uobicajno crnilo.kupim plavi valter,odšlampam do kruha,popnem se na 2 kat doca,zapalim.
polako se vucem u stanje jucer,prekjucer...gledam plavo nebo i srđ,zatvorim oci.cujem svijet oko sebe.dim cigare mi ulazi u pluca,usporavam disanje.i pocinjem trpati to proslo,tjedan,prekjucer,jucer u đunglu moje svijesti.nezelim to ni analizirati.ali neide,jos mi ostaje u glavi,trebati ce mi vremena da to pozderem.reinarnacija mog zivota,sitni popravci,cistim katran s duse,pokusavam se vratiti u dan.biti malo dobra curica,ponoviti hrvatski i zemljopis.donjeti kruh bakici i pitati je kolike su joj to oci?koliki joj je nos?valjda me nece pojesti kao crvenkapicu.ipak sam u krivoj prici,ja sam pepeljuga a ne crvenkapa :-).
Post je objavljen 09.10.2005. u 14:11 sati.