Marketing
Dosadna osoba
Poznajem jednu osobu. Ozbiljna, dovoljno inteligentna da shvati kako se, npr., otvaraju sigurnosni čepovi na plastičnim bocama s opasnim tekućinama; jednim stranim jezikom se služi, na jednom zamuckuje, na dva lamata rukama; usvojila je donekle nekoliko vještina (još da ih zna upotrijebiti); može se s njom razgovarati pomalo o koječemu: malo o glazbi, malo o filmu, malo o književnosti, "pesništvu i vinu, ... o skolastici, Svetom Avgustinu". Kaže ona meni neki dan: "Znaš ja sam ti poneta pa upuštena". Pogledam je bijelo. "Ma to ti je neki izraz moje drage profesorice književnosti, a znači otprilike...
...kreneš, zaletiš se tako puna elana, odlučna i željna svladat’ muke iz dubine bezdana. A kad nagradu čekaš na kraju balade, odjednom se stuštiš u neke tuge, sjete, vidiš samo dosadu i jade. Izgubiš se, sivilo te davi rukama mekim, a tebi skoro milo bude. Neka ga, nek’ davi. Nije to ni tako loše. Ne vidi te nitko, (nitko te ne pita), u drugom svijetu lutaš sama (ako ti se skita), čuješ zvuke samo tebi važne, zaboravljaš prijatelje lažne (što nepažnjom okrznuše te lako); preživjet ćeš (uvijek je to tako); al’ se ipak pitaš: zašto, kako, u čemu je greška, jesi li ti stvarno osoba teška? Zašto, poput drugih ljudi, ne shvaćaš prirodu tuđih ćudi? Ti ne psuješ, ti ne vičeš, ničim se ne ističeš. Mijenjati sudbu ovog planeta nije tvoja dužnost sveta. Ne kritiziraš, ne predlažeš. Hvališ. Vrlo malo lažeš. Tek toliko, radi začina (kad ne vidiš drugog načina), da učiniš pitko neko izlaganje britko. – Iskreno mi reci, što me priječi, koje su mi mane? Ja naučih sve postupke znane što vode ka djelima s riječi, al’ poput pačića malih što učili su od srijede do petka, nisam se makla dalje od početka..."
Vidjevši njen lagani očaj, pokušah smisliti neki ohrabrujući odgovor. Uzalud! Sasvim jednostavno, bez kontrole, bez lažnog pokušaja sažaljenja, začuh odjednom svoj glas:
Ma ti si, draga, dosadna! Dva ogromna oka buljila su neko vrijeme bez riječi u mene.
Post je objavljen 09.10.2005. u 13:13 sati.