Gledam ga.On upija sva moja
razmišljanja,snove,patnje.Zaista,
papir sve podnosi.Poput spužve
upija suze moje što su plod NJEGOVE
gorčine.Ljubav je sranje.Ljubav samo
uništava,a neoplemenjuje.Jedina
prava ljubav je majke prema dijetetu
i nijedna druga.
Nitko suza mojih nije vrijedan,čak ni
papir.
Bog postoji samo kao fikcija.Neki kažu
da je on ljubav.Ljubav je tuga što
govori sama za sebe.Ljubav je kao i
lijep život.Samo san i ništa više.
možda iz mene progovara depresija i
neka moja ekscentrična razmišljanja,
ali to sam ja...
TUGA
Post je objavljen 09.10.2005. u 12:54 sati.