Marketing
lomis mi srce ko bagremov prut,onako usput...
to Mu dodje vec kao zabava...uglavnom,gotovo je prije nego li je pocelo...u tom trenu kad je to zavrsilo,tako sam se cudno osijecala-bas kao da se nesto u meni lomi...izigranom...povrijedjenom...nema goreg nego kad te povrijedi i izigra osoba koju volis...nije bitno sta se dogodilo,uglavnom nesto sto ja mislim da nikako nije u redu od Njega,niti bi bilo od ikog drugoga da napravi to isto...s osjecajima se netreba igrati...ne to nikako...
najgore mi je sto sam ja ovo vec prosla s njim ljetos,i sad moram opet...taman sam se bila skroz smirila,i pomirila s cinjenicom da vise necemo biti skupa kad se on poceo javljati da bi ponovo i da mu falim i da me voli-pa sta mozes takve stvari izgovarati kao neku laz?!i onda sad opet...najteze je prihvatiti da je gotovo...ali mora se...ja mislim da nakon svega sto sam ja za njega napravila u godinu i par mjeseci,nisam zasluzila da se ovako poigrava kad mu je dosadno...barem tako ispada...WHEN A HEART IS BROKEN,THERE'S NOTHING LEFT TO BREAKE…
*********************************
puno mi je lakse sto ima uz mene osoba koje volim,i koje vole mene...FRIENDS ARE THE SUNSHINE OF LIFEistina da,da sam se i na frendovima opekla,ali su mi puno olaksali sve ovo,kao i neke stvari inace...cure u mom razredu,moja kujasta sestricnamala plava susjeda,mala u Parizu(koja je toliko blizu koliko moze biti),cupava...a tu su i pripadnici drugog spola-moj sused(neznam sta bi bez njega) i jhos jedna doticna osoba koju nesmijem imenovati...naravno,ima njih jos,ali ti su mi nekako najvise prirasli srcu…cudno kako s nekim osobama mozes ne pricati mjesecima,a onda kad se vidite sve je tako normalno…recimo,ovaj moj frend,prije ljeta smo se nekih mjesec dana culi svaki dan,i stvarno mi je puno pomogao kad sam prvi put prekidala s deckom,ali s pocetkom ljeta puklo je i nase prijateljstvo…osijecala sam se lose,cijelo ljeto se nismo culi a ni pozdravljali kad bi se sreli…sad smo si opet dobri,i ful mi je drago radi toga…i razgovaramo gotovo kao da nista nije ni bilo..:)gotovo kao…ali decko je ful ok,i to olaksava to…stvrano,rijetki su prijatelji…treba ih znati cjeniti…meni prijatelji znace puno vise od iceg drugoga,za pravog prijatelja bi sve napravila…a znam da nisam jedina takva,da ih ima jos…recimo,decko koj se bacio mom frendu na glavu dok ga je tip cipelario-neznam tko bi to napravio…mogao je(kao i mnogi drugi tu vecer)ostati stajati sa strane i gledati…btw decko nema ni slomljenu ruku,ni nogu ali ima gadne oziljke po glavi-i prica o tome sta i kako je bilo je stvarno nevjerojatna…
no da se vratimo na prijatelje,to treba znati cjeniti…zna biti tesko raspoznati prave prijatelje od onih ne-pravih,ali to se najvise ocituje u sitnicama…
*********************************
u petak sam bila vani…prvo smo isle na kavu s jednom od novih cura u razredu-cura je stvarno ful super,i ful nam se nekako otvorila..bas je bila opustena atmosfera…poslije smo isle do El Ria,bile su karaoke(i Sangria party)….naravno,lude kakve jesmo ja i sestricna smo se popele na pozornicu i pjevale-I Will Survive…neznam kako je to zvucalo,ali mislim ne bas dobro:)…ma mi smo se zabavile,i bas nas nije bilo briga dali smo se obrukale…bilo je strava,otkaceni ljudi ali i oni koji su karaoke shvatili ozbiljno,Dj Mickee naravno odlicnu muziku pustao…ma bilo je strava,bilo je nas 9cura iz razreda…trebali bi tako cesce..nemam slike jer mi ih Mickee jos nije dao,steta-da se i vi malo nasmijete…:)
jucer sam bila do frendice,narucile pizzu i gledale Big Brothera-drugacija subota,ali bas je bilo dobro…
toliko za sada od mene…citamo se uskoro…pusa svima…
Post je objavljen 09.10.2005. u 10:56 sati.