Čitam o potresu koji je udario po Kašmiru, i prisjećam se jednoga eksperimenta kojega sam napravio prije petnaestak godina. Tada je Etna u Italiji počela izbacivati lavu, i cijela je serija potresa pogodila Italiju, a osjetili su se i kod nas preko bare. Nije to bilo nešto posebno jako, niti sa štetom, ali izazivalo je nemir.
Ne sjećam se gdje, ali pročitao sam kako je jedan zemljoradnik u Nizozemskoj zakačio staru potkovicu «za sreću» na ulazna vrata. Jedina razlika od mnogo tisuća ljudi koji su to isto uradili, je u tome, da je potkovicu zakačio na jaki magnet. Zadovoljstvo, kako se dosjetio učvršćivanja, bez zabijanja u zid, pomutilo mu je iznenađenje. Magnet je bez ikakvog vidljivog razloga prestao biti magnet, i potkovica padne na pod. Preživio je posvjedočiti kako je katastrofalni potres pogodio to područje, nekoliko sati nakon što je potkovica pala. Priča završava uz dodatak, kako je magnet vratio svoja svojstva, nakon što je potres obavio svoju strašnu ulogu.
Poigrao sam se sa priručnim materijalom, i napravio vagu, koja je mjerila odbijanje dva stalna magneta i dobio vrlo interesantne rezultate. Vaga je mjerila udaljenost Mjeseca od Zemlje, jer je odbijanje bilo najslabije (nekoliko milimetara u visini) za vrijeme perigeja, a uz to, mjerila je i potres. Pala je par sati prije potresa koji se osjetio kod nas, i vratila se na očekivanu vrijednost nakon toga. Probajte!J)
Post je objavljen 08.10.2005. u 21:18 sati.