sjedim sama u sobi,
pitam se gdje je sve nestalo.
sve jednostavne stvari
postale su ozbiljne,
sve lake
postale su teske.
samo jedna kriva rijec
i ponovno sam tu,
na samom dnu.
cini mi se da bi
najlakse bilo zapsati,
probuditi se u nekom dalekom svijetu.
cini mi se da nema smisla truditi se.
sve sto ti ne treba uvijek je tu,
a samo jedna rijec koja ti treba
ostaje zauvijek u tisini.
a tu sam i ja.
sjedim sama u sobi,
u svom malom carstvu,
u tisini...
Post je objavljen 08.10.2005. u 15:35 sati.