mjesto i vrijeme radnje: svugdje gdje se muvam i moram ić , danas (07.10.)
14:42
Poruka od frendice:
>Imaš ti kakve planove za danas navečer?<
Ja:
>Za danas i ne baš al sutra idem na ribnjak s curama, a bogme ideš i ti, ja vas sve častim!
Oćemo van?<
Eva:
>Može, do kad imaš školu, oš da dodjem po tebe ili ćemo se nać, kad, gdje? Ovo mi je zadnja poruka!<
Ne odgovaram jer ni ja više nemam para na mobu.
18:50 Dođoh doma
Nazovem Evu, dogovorimo se da se nalazimo za pol čuke. Napominjem staroj da idem
van s Evom jer je zauzeta ko zna kojim glupostima, ona sve u redu.Lijepo se spremim i obavim sve, čekam da prođe pol sata.
19:15
Otvaram ulazna vrata i pozdravljam starce, kad li odjednom stara:
S: Čekaj Tea, kuda ideš?
JA: Idem se promuvat malo s Evom i Majom, negdje se zicnut...Ko uobičajeno.
S: SAMO malo...Od kud tebi sad samo tako da ideš van?
JA: Pa helou, već sam ti 428578248638411323786422135 puta napomenula da idem van?
S: Pa koliko ja znam ti si Tea moja draga, ... u kazni... ( WTF OTKUD SAD TO FFS OMG UBIT ĆU TE AAAAAAAAAAAAARGH)
JA: Ma kaj?????? Since when?
S: Pa od prošlog tjedna!I još si se ovaj tjedan švercala i svaku večer išla van sa Stellom, kao da joj ideš neš pokazat na kompu, odnijet cd i takve stvari.
JA: ??????????????????? ( calm down, calm down Tea)
Čekaj...To uopće nije istina...Ovako...Čak i da JESAM ( a nisam for Christ’s sake )
bila u kazni ( koje mi ne daješ od 4 razreda, dakle 4 godine ),jel smijem sad samo onda
van, nisam vidla Evu već duuuuuuuugo...???
S: NE! ( Ima zli pogled zadovoljstva koji ima jedanput u 5 godina, omg )
JA: Kaj? Pliiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiz?
S: NE!
JA: ( zapanjeno buljim, na oči mi naviru suze od bijesa )
5 minuta prepiranja u stilu –pliz-ne-
S: NE I GOTOVO ( ohohohohohoho hahahaha I’ll burn in hell but I don’t care – she thinks )
JA : ( prva pomisao – izletit ću kroz vrata i putem se zaderat ODI NEKOM DRUGOM ZAGORČAVAJ ŽIVOT!!!!!!! )
( druga pomisao – fak a nemam niš para sa sobom, rado bi otišla al moram i od nečeg živit tih pol dana kolko me neće bit doma ) ; p
JA: MA DOBRO BOLI ME K ZA SVE ONDA VIŠE NIKAD NEĆU IZAČ IZ OVE KUĆE BIT ĆU TU DOK ME NETKO NE UPUCA I ODVEDE VAN!
( zalupim vratima, uletim u sobu i bacim mobitel u ormar svom snagom – odzvoni ko da je netko uletio kroz dasku od hrastovine )
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAARGH!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
19:59
Zvoni mi mob ( na čudo još uvijek radi nakon leta u ormar )
Zove me sad pak Stella ( Evi sam s burazovog moba javila da odu van bez mene ).
S: Bok kaj radiš? ( haha nismo se dugo vidle čak sat i pol od škole )
J: Niš, upravo sam najogorčenija i bijesnija osoba na svijetu.
Dobro i tako je razgovor tekao 20 minuta kada se napokon nismo dogovorile da ćemo sljedeći put ( s obzirom da ona fakat i JE u kazni – starci su joj freaky ) zajedno pobijeć od kuće i pronać neke metalce u gradu i otić prespavat kod njih.
Sadašnjost 21:10 na winampu svira SOAD – Atwa pa Chop Suey
Sjedim i pišem ovo sranje kadli u sobu uleti spomenuta osoba i kaže skini mi s neta ovu i onu stvar, priča ko da se niš nije ni desilo, ja jedva pratim jer ju u tom trenutku baš posebno i ne volim. Uglavnom boli me kita za sve i idem si poslije urezivat gluposti u lijevu ruku.
Never trust a woman with a pulse. =P
Post je objavljen 07.10.2005. u 21:16 sati.