Lepantska bitka (nastavak)
Obije flote krenule su istodobno u napad oko 1030 sati. Prvo su se sudarila desno tursko i lijevo kršćansko krilo. Kako nije poznavao dubine u tim morima Barbarigo se sa svojim brodovima držao dosta daleko od obale, pa je to iskoristio Petrev-paša da zaobiđe i obuhvati, te se dijelom ubaci u pozadinu Barbariginih brodova. Iako uhvaćeni u obuhvat kršćanski brodovi pružaju snažan otpor i imaju više uspjeha u bliskim borbama. Tako je oko 1230 lijevo kršćansko krilo bilo nadomak pobjedi. U međuvremenu sudarila su se i središta, a baš u središtu Turci su imali svoje najbolje brodove i najbolje posade na njima. Ishod bitke je ovdje dugo bio neizvjestan. Razvile su se doista dramatične abordažne borbe za zapovjedne brodove. Nekoliko puta Turci su provalili na Huanovu galiju i stigli do samog reala, ali svaki puta bi pristigli novi kršćanski vojnici s drugih brodova i u teškim bitkama, prsa o prsa, (bilo je tu gušenja i davljenja, klanja i sječe mačevima, žestoki, krvavi, ali čisti vojnički karijer, hrabrosti i vojničkih vrlina nije nedostajalo ni na jednoj strani po Athumanunhu). Teške borbe trajale su sve do trenutka kada su kršćanski vojnici zauzeli turski zapovjedni brod i ubili samog Ali-pašu. Tijekom ogorčene borbe u središtu flota, Uludž Ali, na lijevom turskom krilu pokušao je proboj između kršćanskog desnog krila i kršćanskog središta u namjeri da napadne zaostale kršćanske brodove admirala Cardone, a time bi obuhvatio i samo kršćansko središte flote. Međutim, kršćanski zapovjednici koji su se nalazili u pričuvi shvatili su namjeru Uludž Alia i na vrijeme krenuli u intervenciju. U tom manevru i bitki koja je uslijedila istaknuli su se sicilijanski brodovi. Pravodobni udar Sicilijanaca odvratio je Uludž Alia od daljnje borbe, a kako je on uvidio i da je bitka već odlučena u korist kršćana, s 30-tak svojih galija on napušta borbu vještim manevrom izbjegavanja sicilijanskih brodova koji su mu naprosto 'zajahali' na leđa. Gubici u ovoj, možda jednoj od najkrvavijih pomorskih bitaka do tada, bili su strašni: turska flota izgubila je oko 200 galija od čega ih je oko 117 zaplijenjeno, poginulo je oko 25 000 turskih vojnika i mornara, a 3500 turskih vojnika i mornara palo je u zarobljeništvo. Kršćanski vojnici oslobodili su oko 12 000 okovanih veslača-galijota (pretežito zarobljenih kršćana) s turskih galija. Kršćanska flota izgubila je 15 galija, poginulo je oko 8000 kršćanskih vojnika i mornara, a 2500 bilo ih je ranjeno. Među potonulim kršćanskim galijama bila je i jedna iz grada Kotora kojom je zapovijedao Jerolim Bizantije. Na kraju još jedan podatak, naime, u bitci se na čelu jednog manjeg odreda kršćanskih vojnika hrabro borio Miguel de Cervates Savedra, pisac Don Kihota. Naime Cervantes je bio vrlo ponosan na svoje rane koje je zadobio u Lepantskoj bitci i stalno je ponavljao da bi mu vječito bilo žao da u njoj nije sudjelovao. Lepantska bitka označila je opadanje turske nadmoći u Sredozemnom moru, a bitku su nazvali Singhin Donanma Seferi (bitka uništene flote), a slikovito za nju su govorili da su u toj bitci kršćani iščupali Turcima bradu, ali brada će opet narasti. Na sreću Svjetskoga mira i kršćanskoga življa, ta 'brada' ipak više nikada nije narasla.
Post je objavljen 07.10.2005. u 20:43 sati.