Marketing
Svijeća za anđela
Jedan mali anđel jutros je odletio na nebo.
Njegova mama jučer ga odjednom više nije osjećala i eto u trenu, taj mali život, još nerođeni je ugašen.
Ne želim niti zamišljati kakav je osjećaj prolaziti porođajne muke kad znaš da nakon toga nećeš vidjeti njegove velike oči, kad nećeš čuti njegov prvi plač niti smireno disanje...
Ako mene ovako vraški boli, kako li je tek njoj? 
Ti ne znaš da ja jutros mislim na tebe i ne znaš da mi se srce slama od boli jer zamišljam kako ti je.
I sve što želim je da nakon ovog smogneš snage i ustaneš, da se nasmiješ ponekad i pronađeš novi smisao u životu.
I da uspomenu na svoje malo zlato njeguješ zauvijek imajući na umu da će te uvijek gledati i čuvati s neba.
Iako nikada nismo bile bliske imam neopisivu potrebu zagrliti te i plakati skupa s tobom.
Upalit ću svijeću za tvog anđela i u mislima biti s tobom.
Nadam se da makar jedna od tih misli doći do tebe.
Tako mi je žao. Beskrajno. Ne znam zašto se dešavaju takve situacije ali mora postojati neko logično objašnjenje...makar se ja time tješim...
Post je objavljen 07.10.2005. u 09:54 sati.