Marketing
Krkacka haljina
Dakle, pala je vec i nova krkacina. Nevjerojatno, s obzirom da je ovog puta ONA bila na redu da izorganizira. Ni pet. ni ses', odma' cap-cap, Guzijola, idemo odje. Ne bude li ijedan od gejpedera tamo naricat cu glasno. I cupat si kosu i gorko udarat sakom u grudni kos (u punoj naricateljskoj maniri). I zaboravit na njih nakon vec prve case alkohola.
Sa time se iznjedrio jedan izuzetno ogroman problem: sto cu obuc, jadna mi matera? Digresija: ne mogu vise tajit ovu duboku i bolnu tajnu: da, zena sam. Nevjerojatno, ali istinito. Iznjedrena drito iz Adamovog rebra. I sad, spazih ovu haljinu u ponedjeljkovom izdanju Evening Standarda. Zensko u meni je jednostavno probilo tanku opnu i zaurlalo Ovo MORAS kupiti!! Nije lose, mozda se i Cimer zalijepi za haljinu statickim elektricitetom pa se nadje na krkacini. Sad, da li tirkizna boja ide na crvenu kosu, to je pitanje za drugi plan. Prvi plan se vec opako razvijao u mojoj glavi.
No, to znaci samo jedno: zrtvovati pauzu za rucak da bih se mogla dokopati doticne. Ne samo to, nego ako kazem pauza-ducan-Oxford Street (glavna shopping ulica u Londonu uvijek krcata ljudima) kao da sam rekla ulazim-kavez-lavovi. Bit ce da sam mazohista. Ali zenska zelja da se ima nesto je zajebana stvar: hoda se preko mrtvih, ruse se stare bakice, posjeduje se ona blagoludjacka iskra u ocima. Samo je bilo pitanje vremena kad ce mi se pjena pojaviti na ustima.
Sjedoh na podzemnu. Zena s misijom. Nema goreg prizora. Pokusavah se smiriti i biti ajs krim kul slusajuci La femme d'argent, ali groznica je rasla. Nisam se mogla koncentrirati. Nikad ne bijah u tom lavljem kavezu zvan Top Shop. Ovaj u Oxford Streetu je na jedno 3 kata. Pun djecice od 15-ak godina. Koji nose broj nula. Da, NULA. Nemam pojma di se okrenit. A sat otkucava. Imam 60 minuta. Mahnito citam plan: prvi kat, bla, bla, bla, donji kat, nja, nja, nja. Matere ti, di su haljine, eeej, haljine??!!!
Nista, odlucih riskirat i odoh na donji kat. Osjecah kako je zenski praiskonski instinkt golog prezivljavanja pomalo poceo prevladavati. AHA!! Zaurlah slavodobitno, tu si!! Sad, koji broj da uzmem na isprobavanje? 10 ili 12? Vidim, ima i 6. Uh, bolje da to ne riskiram. Uzeh prva ova dva broja i pravac u svlacionicu. Sa ogromnih zvucnika poceli su drezdat White Stripes - My Doorbell. Digresija: je li to bozji znak za Cimera???? U izuzetno zajapurenom stanju pokusavam navuc broj 10 na sebe. Ide-ne ide-drz'-ne daj-pucaj-pizdamaterina i savovima i sisama i svemu. Udahni, smanji ih, stisni se. Zatvori patent (na ledjima) jednom rukom. I to kratkom rukom. Jebo sve, ne mogu disat. Stislo me naprid ko vakumiranog bakalara.
Kako se sad iskobeljit iz toga? Patent nisam vise mogla dosegnut. Odnosno, bio je na onoj kriticnoj tocki - malo otvoren, ali ga nisam mogla ufatit da ga do kraja otvorim. Ima li tu negdje neki gumb da pozoves prodavacicu? Musko ogromno spolovilo ima!! Ne mogu 'vakva van kabine, sva utegnuta, pa da ljudi masovno oslijepe od muke? Koja dilema, stvarno, nemoguca, moram priznati. Doslo mi da rasporim citavu haljinu po pola pa kud puklo da puklo. Da sam samo malo vise udahnula to bi se i desilo.
Pocinju drezdat Dandy Warhols - Smoke It. Konacno ufatih patent i odahnuh. Dakle, broj 12. Mars tamo, gledajuci se u prokleto ogledalo osjecam se kao nasukani kit ubojica na izlozbi. Ovaj broj mi plese posvuda osim na strateskom gornjem prednjem mjestu zvanom sise. Tamo se fino kocoperi kao salivena. Da ne duljim vise: izgubih se izlazeci iz svlacionica (hocu izac' tamo gdje sam i usla, ali ne, zena ne da jer da je ovo jednosmjerni tok - mislim, alo, pa nije ti to autoput!!), shodno sa mojom seljackom reputacijom. Sta zna seljacic sta je ducan?!
Odlucim nista ne kupit (dupla negacija, zlo i naopako!!) za izist za rucak osim jogurta sa lanenim sjemenjem. Manta mi se u glavi, ali mentalno se zamisljam u broju 10. Vrlo mocna slika koja pobjedjuje sve. A valja se i izgladnit za krkacinu. Nek se nosi i to Adamovo rebro i sve!
Post je objavljen 07.10.2005. u 10:41 sati.