
Kada prestajemo biti djeca? Znam, neki će od vas (skupa samnom) mam reči da ste još uvijek djeca! Ali niste! Htjeli bi al nemrete si to dozvolit. Osim u neki iznimnim i vrlo rijetkim (nažalost) trenucima.
Zakaj je to tak?
Zakaj bi se ja trebala osjećati glupo kad pospremam dječju sobu pa, onak-bay the way- krenem češljat barbike. Odnosno, zakaj bi to trebalo biti nekaj lošega. Jebate pa cijelo djetinjstvo sam si želila barbiku! I ne samo barbiku…Željela sam si lakirane crvene cipelice, prave disco role ( stari mi je iz češke dofural neke koje su doslovno zgledale ko all starke s kotačima), zatim okrugle žvake kojih je bilo samo u Švabiji…i tak bi vam sad mogla nabrajat do preksutra!
Prema tome, ak se meni sad češljaju barbike, ak si kupim lakirane crvene cipele i obućem ih na posel, ak volim mlađe muškarce( nisam sigurna da to baš ima neke veze)…da li to znači da sam infantilna???
Post je objavljen 07.10.2005. u 09:24 sati.