Pjesmo moja, čuvaj ove stihove,
A radost zadrži za sebe
Ne tražim da svi dani
Budu obasjani suncem,
Niti da svaki petak bude slavlja
Ne želim da se vratiš i preklinješ me za oprost
Ako ćeš plakati suhih očiju
I pričati o njoj
Ah,ljubavi, toliko me boli, tako jako
Otkako si otišao, a ne znam kamo
Ah, ljubavi, izgubiti te živa je muka
Znam da nisam bio svetac
Ali, ljubavi, mogu se iskupiti
Čovjek ne živi samo od kruha
Samo iz pogrešaka se uči
I danas sam naučio da moje srce pripada tebi
Bolje sačuvaj priču za neku drugu
I njoj baci tu kost,a mi si recimo zbogom
Ne mogu tražiti zimu da oprosti ružinu grmu
Niti moliti brijestove da rode kruške
Ne mogu zahtijevati vječnost za običnu smrtnicu
Ni pred svinje bacati tisuće bisera
Ah, ljubavi, toliko me boli, tako jako
Jer više ne vjeruješ mojim obećanjima
Ah, ljubavi, izgubiti te živa je muka
Ne idi, nemoj otići,
Slušaj me, draga, nemoj nestati
Moja je ljubav tvoja od ponedjeljka do petka,
Ali bolje je da meni prepustiš subotu
Slušaj, ljubavi, nemoj me više kažnjavati
Jer bez tebe nemam mira
Ja sam samo čovjek koji se kaje
Kao ptica koja se vraća svojem jatu
Aj,aj,aj, sve što sam učinila zbog tebe,
Izgubiti te bila je živa muka, toliko me boli što je
tako ispalo, i dalje ću kroz suze moliti oprost,
Ja...ja neću, plakati zbog tebe...
---L.--- i ---D.---
Post je objavljen 06.10.2005. u 01:37 sati.