Pokucam ja na kolibu, a kozlić počne vrištati:
- To je vuk, to je vuk!
- Ma kakav vuk, to sam ja.
- To je vuk, to je vuk! - dignu dreku i ostala šestorica.
- Ta što vam je, koze jedne? Dolazim popraviti uru.
- Da si se predstavio čim si pokucao - prijekorno će najmanji kozlić - odmah bismo znali koliko je sati.
Glupog li kozleta! Kako bi mogli znati koliko je sati kad im ura već dva mjeseca stoji.