Predvečer ponovo kiši.
Skuplja stvari pobacane posvuda po spavaćoj sobi i odlaže ih na predviđeno mjesto.
Uzima kutiju šibica, izvadi jednu, neznatno suzi oči i kresne. Slomi je, naravno. Obično tek nakon nekoliko polomljenih šibica uspješno zapali jednu. Ni s upaljačem nije spretnija.
Voli promatrati plamen. Približi ga svijeći i pripali fitilj, pa drugi…
S terase odjekuje nježno preplitanje drvenih stupića.
Otvorena knjiga na krevetu. Spusti se na pod odmah pored, nasloni glavu na presvlaku i prstima pređe po ilustraciji na naslovnici knjige razmišljajući o riječima kojima je započeta.
Nakon kratkog premišljanja spusti se u kuhinju i otvori vino. Natoči ga u čašu, pomiriši i nekoliko trenutaka zatvorenih očiju dočarava aromu. Prisloni čašu usnama, otpije gutljaj i zadovoljno krene u udobni zaklon.
Prelistava stranice izvaljena na krevetu. Preteška tema za ovakvu noć.
Zaklopi knjigu, odloži je na pod i otpije još jedan gutljaj vina.
Zabavlja se promatranjem zaključane kutije kroz čašu. Pomiče je i pomjera resku tekućinu u njoj, gledajući kako škrinja mijenja nijanse boja, poprima izobličeni oblik.
Smišlja kakve bi sve tajne mogla kriti, tko ju je izradio. Je li ključ slučajno izgubljen. Približi je, prevrće. Nikakvi pokazatelji da nešto sadrži.
Kutiju bez ključa. Polako ispija vino i promatra plamen svijeće koji podrhtava. Trenuci u kojima zaklapa oči i sluša kapi kiše pomiješane sa zvukovima drveta sve su duži. Odloži i čašu i snena zatvori oči. Učini joj se da je kutija na dnu kreveta otvorena. Pomisao joj izmami osmjeh, ali samo se promeškolji, dodatno umiri i utone.
Nježan dodir duž leđa. Tijelo joj zadrhti. Treptaj duboko iz nutrine trbuha razlije se udovima. Oči se orose. I osjeti prisutnost. Tako ugodnu.
Natjera je da se lagano izmiče, isteže. Otkucaji srca se ubrzaju, udisaju prodube.
Ispruži se na krevetu. Dopusti da je obuzme, ne razmišljajući od kuda taj osjećaj.
Post je objavljen 05.10.2005. u 16:07 sati.