Ponukan nekim komentarima i klasificiranjem istine kao pojma koji određuje broj publikacija teze, osjećam se pozvanim nešto primijetiti. Znamo da je za medijski nastup potreban novac. (Ako blog smatramo medijem, tada to pravilo ne vrijedi, ali blog se baš niti ne čita pa je obraćanje pažnje na blog zapravo svjesno mazanje očiju.)
Neki dan je izašao podatak da je ove godine prodaja bicikala u SAD-u porasla 400%. Smatrate li da je to posljedica naglog osvještavanja amerikanaca, ili tek rezultat nekog trenda koji je nastao kao posljedica medijske manipulacije? Ne pitajte me koje manipulacije jer ne znam. Najvjerojatnije je to nuspojava nekih drugih nastojanja, ali smatram da je sasvim izvjesno da uzrok treba tražiti u informacijama koje su došle kroz medije, jer jedino mediji imaju tako golem utjecaj na opću populaciju. Kada je već tako, logično je za pretpostaviti da postoji interes za medijskim prostorom, a ima ga najviše onaj koji najviše plati. Najviše će platiti onaj koji ina najviše interesa i novaca za to. Eto to vam je zavjera. Nema klasičnih iluminata, masona i sl. već ljudi koji vladaju svijetom iz čisto ekonomske perspektive, a tko ima novac sa njim može sve. Može vas uvjeriti u sve što želi, jer ima medije koji vas odgajaju. Kada sto puta čujete laž, ona za vas postaje istina, a nisam čuo mnogo više od čistog ponavljanja. Zapravo, mislim da je i potenciranje priče o tajnim društvima koja kontroliraju svijet zapravo jedna zavjera, jer odvraća pažnju od prave problematike.
(Danas npr. u Novom Listu (inače po meni najozbiljnijoj hrvatskoj dnevnoj novini) piše kako je jučer naoblaka Hrvatima sakrila prstenastu pomrčinu Sunca što je npr. netočno. Prstenasta (potpuna) pomrčina Sunca bila je vidljiva oko Gibraltara, a Hrvati su mogli vidjeti djelomičnu.) – ovo sam naveo kao nenamjerno plasiranje neistine, a razlika je samo u intenciji.
Međutim, većina ljudi će to pročitati, prepisati, prepričati itd. Da li je sama općeprisutnost teze dokaz njene istinitosti. Smatram da nas ova zatrpanost informacijama odvraća od razmišljanja, jer živimo u zabludi da do svih informacija možemo lako doći.
Kako doći do istinite informacije, to je već problem. Najčešći je način da odvagnemo koliko je relevantan izvor informacije (a to nerijetko možemo jedino čitanjem titula ispred imena i vjerovanjem u ono što ne možemo analizirati) ili da se povodimo za većim brojem izvora istovjetne informacije.
Taj pristup najčešće dovodi do točne informacije, ali se bazira na intuiciji i vjerovanju u tuđe znanje. Upravo iz tog razloga čovjek sustavom «induktivne automatike» upija informacije i mogu mu se plasirati svakakve laži – koje su rijetke, ali prisutne. Klima koja je nastala u svijetu zaista je protkana sveopćom kontrolom društvene svijesti, a demokracija kao takva je najbolji instrument za održavanje takvog stanja. Demokracija je upravo sustav gdje se računa aritmetička sredina, a ne težina nečijih riječi i djela. Predizborne kampanje najbolje dokazuju koliko je lako manipulirati mase. Jednom je gospodin Predrag Raos lijepo primijetio što je demokracija; «To je sustav gdje sveučilišni profesor ima jednako pravo glasa kao nepismena osoba».
Post je objavljen 05.10.2005. u 14:14 sati.