Moja poznanica, zakleta vegeterijanka, sljedbenica jedne egzotične vjere, odlučila je konzumirati samo sirovo povrće. Kuhanje bye-bye. Kaže da je to full zdravo. Da se jedino na ovaj način enzimi ne gube iz povrća.
"Sirova i usitnjena brokulica je baš fina... Pa još izmiješana s jogurtom. Njam, njam! Prava delikatesa!", kaže ona...
Bljuv, bljak i fuj, ako mene pitaš. Volim ja povrće, čak i više od mesa, znam prožvakati i sirovu mrkvu, ali ne mogu zamisliti da se cijeli dan hranim samo sa sirovom mrkvom! Jebote, pa nakon tri sirove karote, meni dopizdi žvakati!
Poanta ovog asketskog načina prehrane je, osim zdravlja, odmicanje od hedonizma, ne ugađanje tijelu, jačanje duha i približavanje Bogu.
Mogla bih sad laprdati o tome koliko je ona zaista predodređena za duhovnost, koliko je uistinu u tome i koliko se uspjela odmaknuti od zlog materijalističkog svijeta... Ma moš mislit koliko se odmakla kad i dalje uživa kupujući u Max Mari! Ili, kad su joj fetiš fensi šuze. Ok, njen izbor, možda želi biti asket odjeven po ultima-modi.
No, da se vratim na problem hranjenja: u životu još nisam srela nekog tko melja vilicom po tanjuru, slaže mozaike od različite hrane po tanjuru, tko žvače hranu s jednakom gadošću kao da žvače komade svoga tijela.
If I think twice, ne poznajem ja askete. Evo, ona je prva egzotična biljka u mom životu. Poznajem samo hedoniste. Bonkuloviće. Gurmane. One kojima su puna usta kad pričaju o hrani, piću i ostalim hedonističkim užicima. O seksu isto. O dokonim druženjima, dangubljenju i trošenju slobodnog vremena na sve one načine zbog kojih se asketima i duhovno discipliniranim ljudima diže kosa na glavi.
Čemu taj novi trend? Čemu bijeg u turbo duhovnost i zanemarivanje ovozemaljskih užitaka? Da netko zaista ima jaku potrebu za odricanjem od svega materijalnog, pa valjda bi se zaredio, posvetio svoj život Bogu u punom smislu te riječi, odlepršao u red odvojen od svijeta, ili otplahutao u Indiju i posvetio svoj život pomažući gubavcima ne mareći pri tom što nema ni kučeta, ni mačeta. Slijedio bi svog jogija po Istoku i gradio hramove s njim. Nemam ja ništa protiv toga. Tko voli, nek' izvoli.
Sve drugo na pola je meni bezveze. Ni v rit ni mimo. Odnosno, lako s tuđim kurcem gloginje mlatiti. Lako pričati o turbo duhovnosti, isticati Majku Terezu kao uzor, a onda otići u svoj topli i bogati dom i žvaknuti pršutić i masline. Lako suzu pustiti gledajući izgladnjele crnčiće u Bijafri i zatim okrenuti program na Big Brother.
Aj budi faca, pa se odrekni svega u skladu sa svojim novim uvjerenjima. Aj budi faca, pa ne guraj svima pod nos svoj novi način života, ne cijepi sa sirovim mrkvama sve oko sebe i ne tupi o štetnosti npr. seksa prije braka. Isto kao što ja tebi neću tupiti o besmislenosti kupovine kaputa u Max Mari, kad za trećinu cijene moš kupiti jednako kvalitetni no-name kaput.
Ma fućka mi se kako trošiš svoje pare i kako živiš. Mogu imati svoje mišljenje o tome, al' ti se neću miješati u izbor.
Sigurno ti neću nametati informacije o tome kako u mesu ima i sastojaka jako zdravih i neophodnih za razvoj djeteta. Ako me pitaš, reći ću ti što znam, al' neću ti doći doma, promatrati kako odgajaš svoje dijete i tupiti o dojenju, ako ti ne dojiš, samo zato što sam npr. ja dojila svoje dijete, pa sad mislim da je to jedino ispravno.
U stvari, militantni vegeterijanci, propagandisti zdravog načina života, sljedbenici egzotičnih sekti, sljedbenici zaštite životinja bez mjere.., ma svi koji agresivno pokušavaju isfurati svoj film ostalima i spasiti nas nespašene, svi oni meni idu beskrajno na kurac.
Ako ne možeš poštovati moj izbor oko jedenja mesa, ako ćeš me proganjati sa pričama o gadarijama kako se kolju jadne kune da bi se od njih napravile šubarice i mufovi za ruke, ako ćeš me prolijevati bojom na cesti jer nosim kožnjak sa krznenim ovratnikom - ma fuck off!
Takav pristup mi stvara kontraefekt, u meni se budi dišpet, pa poželim ne razmišljati koliko beštija plemenitog krzna je stradalo pri izradi bunde i odmah dobijem poriv odjenuti se u krzno od glave do pete (uključivši i rublje od krzna!) i takva krznata se prešetavati njima pred očima. Pa neka padaju u nesvijest koliko god ih volja.
No, ja sam samo prosječno žensko biće sa skromnim duhovnim potrebama, žena koja ima pozitivne i negativne emocije, poznajem i ljubav i mržnju i ne bježim od istih, uživam u malim i velikim materijalnim stvarima, veselim se kupovini od igle do lokomotive, slinim nad foteljama koje bih htjela kupiti, ali nemam dovoljno love, zavidim onima koji si mogu priuštiti let avionom kad god im to padne na pamet i onima koji depresiju liječe odmorom na Tahitiju. Uživam u kožnim cipelama i torbama, jedem meso, prodala bih se za pravi dalmatinski pršut, bunde ne nosim, ali samo zato što mi se ne uklapaju u imidž i naravno, seksam se kad god me volja. Onako, seks za svoj ćeif.
U skladu s tim, moj mali (ne)um ne može razumjeti velika odricanja od materijalnog i potrebu za plahutanjem uma po nebeskim poljanama. Život mi je dovoljno kompliciran i bez toga.
Moj mali (ne)um funkcionira vrlo prizemno i jednostavno, a samo u iznimnim slučajevima vidi dalje od vlastitog nosa i do sada mu još nije najjasnija šira slika života.
No, za sve ima vremena, pa će valjda biti i za mene. A ako ne, jebi ga, čeka me pakao. A u paklu je ekipa. Tako barem kažu...
Post je objavljen 05.10.2005. u 11:27 sati.