Obožavam zoru! Pogotovo kad krenemo negdje na put, pa iz toplog automobila promatram prirodu kako se mazno proteže i budi.
No, u posljednje vrijeme nikako da tu zoru pozdravim, barem da joj kratko mahnem s balkona. Dok ja izađem pozdraviti svoja stabla, sunce je već davno odradilo jutarnje vježbe s Prirodom...
Sve je to zbog divnih, utihnutih noći koje su zaredale pod prozorima i mame na užitak, na proučavanje, na rad.
Volim ove naše radne noći...svatko pri svom poslu, ispred svog monitora, u potpunoj tišini...Soulmate sa slušalicama na ušima, ja si ponekad pustim neku «malu noćnu muziku», a ponekad, kao sada, samo uživam u glazbenoj podlozi koju pruža zvuk tipkovnice ...tip, tip tip...i isprepliće se s tonovima kapljica kiše vani ...kap u suhi list, kap u uličnu lampu, kap u lokvu, kap, kap, kap...tip, tip, tip...kap, tip – tip, tip, kap-kap...tip-kap!
Prelijepo mi je da bih to prekinula snom...
Uživam u noćnoj kišnoj tišini, toplini sobe, svjetlosti lampe, mirisu eteričnog ulja mirte...još se po stanu provlači i miris čokoladnog kolača kojeg sam večeras ispekla. (Soulmate ih obožava, a ja obožavam njega gledati dok se gušta :-)).
Volim raditi noću. Telefonski razgovori se prekinu, vriska djece pod prozorima nestane i deseci tonova zvukova mobitela s ulice povuku se zajedno sa svojim vlasnicima u dubine sna.
Volim taj nevjerojatan spokoj kojim vibrira noć...tada se najbolje opustim, isčitavam materijale koje trebam proučiti, dozvolim mašti da poleti i crta neograničenim žarom po mojim planovima posla, života.
Noć dozvoljava prelaske granica, zalijetanje energije, razrađivanje starih ideja, prihvaćanje novih...proučavanje, čitanje, učenje.
Istina, gospodin Ograničeni (čitaj: um) to ujutro sve s visine prouči, ideje koje znaju nastati debelo iskritizira i napravi par brzinskih i nemilosrdnih abortusa nad noćašnjim radom tima Zaigranih (čitaj: srce i mašta ). No, njihova je energija neograničena, pa pokušavaju uvijek iznova. Upornost im se uvijek isplati ;- ).
Uskoro slijedi još jedan čaj, dovršavanje još par pisama (uh, to se danas zove mail – pardon! ;- )), malo rada na tekstovima koje trebam pripremiti za novi projekt, i...odlazak u krevet...a tamo onda još par stranica «knjige sa uzglavlja» i....
Tako obično bude, samo ponekad me «nešto» lupi, pa se opet ustanem i krenem u svoja mala noćna istraživanja. I...naravno, u krevetu završim sa dovikivanjem ptica ranoranilica koje se smiju «Aha, moš' mislit' što ćeš sada zaspati!»
E, drage moje, ne znate koliko mi godi vaš pjev! Unese me u obećavajuće snove!
I kad se zareda par takvih dana...ovaj put već dvadesetak za redom...i netko me traži sastanak u «normalnim uredovnim satima»...pokušavam naći uljudan način da tu osobu upozorim da u 8 sati ujutro eventualno može dobiti moju tjelesnu prisutnost (koja baš i neće biti oku ugodna), ali sve ono ostalo...u to vrijeme još uvijek lebdi u nekim drugim sferama...Ponekad se takvo što ne može izbjeći, pa pribjegnem starom triku održavanja budnosti i svježine– povećane doze C vitamina, oblijevam se vodom, sokom od rajčice s puno soli i izguram i takav dan. Na svu sreću takve situacije nisu česte, jer ne djeluju baš «umirujuće» na određeni dio organizma ;-)))).
Guštam dok ide. Dok ne stegne zima i toplana počne isključivati grijanje u doba kad se većina ljudi uvlači pod pokrivače (22, 23 h). Tada noć koristim isključivo za spavanje jer mi ni hektolitri čaja s gingerom iliti djumbirom ne pomažu održati radnu tjelesnu temperaturu. Više vremena provedem izvodeći raznorazne vježbe za cirkulaciju i zagrijavanje, nego za radnim stolom.
E, a do tada...Carpe diem! Iliti iskoristi dan, tj. noć...divnu, toplu, kišnu, noć.
...kap-kap-tip-tip...tip!
;-)
Post je objavljen 05.10.2005. u 03:19 sati.