Koji je ono po Đoletu najgori dan u tjednu? Utorak?
E pa meni je ovaj utorak zakon dan.
Ko prvo (nadam se da me neće tuć zbog objave ekskluzivne informacije), upoznala sam Poli. Ono, baš sam je upoznala i popile kavu nas dvije. Aha! Mislim, Poli s dvije noge, i glasa se i sve, čovjek, fakat. To možda ne zvuči ko neko otkriće al s obzirom da je ovo moje prvo i jedino blogopoznanstvo onda ćete razumjeti moje iznenađenje spoznajom da se fakat iza ovih naših adresa nalaze ljudi, pravi prafcati.
A što se tiče toga kakva je Poli, ne smijem puno sad tu tračat jer će se pročuti, znate ono o dobrom i lošem glasu, a osim toga izgleda mi ko netko ko voli okolo mačetom utjerivat pravdu. Ne znam jel to zbog njenih gustih crnih brkova stječem taj dojam al dok ga se ne riješim neću pričat o susretu :-)
A onda sam poslije Poli trčala u Lisinski da stignem na koncert Matije Dedića i Gibonnija i prateće ekipe. Sasvim neplanirano, uletio "džabaleske", pa otišla vidjeti. Ljudi moji, kako dobar koncert! Kakav štimung! Kakva odlična glazba! Fini jazz, u kombinaciji s Gibonnijevim uspješnicama i klapom Iskon. Predobro! A publika je pjevušila tako skladno, da Gibo nije mogao vjerovati kako dobro zvučimo. Na kraju koncerta (koji je bio organiziran zbog skupljanja love za razminiranje) Gibo je rekao da je vidio da karta košta 180 kuna, i da zbog toga a i zbog atmosfere je odlučio pokloniti nam još jedan koncert, da će on sam zakupiti negdje dvoranu (Lisinski mu je preskup) i odraditi još jedan koncert za nas, a mi neka samo čuvamo ulaznice.
Inače je cijelu večer bio super raspoložen, onako kako samo umjetnici to znaju - veličanstven nastup, a opet skroman... teško je to dočarati... Uglavnom, stvarno predivna večer. I da, saznala sam nešto što me stvarno iznenadilo - Gibonnijev tata je napisao Dalmatino povišću pritrujena. Eto, talent u obitelji.
Ne da mi se više o koncertu, odoh leć. Sve u svemu, "jako dobar dan, za mene jako dobar dan"!
Post je objavljen 05.10.2005. u 01:55 sati.