Marketing
Golotinja
Ne znam koja je točno tema bila današnje Sanje, jer nisam uletila baš na početak. Ali nešto oko golotinje, skidanja i sl. Da je bilo šaroliko društvo, vjerovatno o tome i ne bih pisala. Ali bili su svi istih struja, ne mojih. Pa sam u glavi stalno nešto replicirirala. A mislim malo, kad već repliciram, najbolje da to napravim ovdje. 
Jasno je da svatko ima pravo birati kada i gdje će se skidati i koje mu prigode jesu, a koje nisu za pokazivanje vlastitoga tijela. Naravno, podrazumijeva se da svaki izbor treba biti poštovan od drugačijega mišljenja. Ne čini mi se da je bilo baš tako, barem ne od nekih sudionika.
Naime, ne znam zašto ljudi koji smataju da je golotinja prirodna i normalna (gotovo) u svakoj prigodi one drugačije od njih smatraju sputanima, ograničenima i neslobodnima. Jer, što drugo znači neprestano naglašavanje da je golo tijelo izraz slobode i ljepote. Kao da odjeven čovjek ružan i vezan lancima.
Jedna je gošća rekla da joj ne bi smetalo da su svi ljudi u publici goli i da joj nije jasno gdje su ti «educirani» ljudi, djeca nekad hipijevskih roditelja. koji ne vide stvari isto kao i ona. Nadodala je i da je bijesna na njih. Mislim, što više reći. Ja mogu misliti ovo ili ono, ali baš bijesniti na ikoga ... no, dobro.
Druga je gošća bila jedna glumica. Koja je rekla da potpuno odvaja privatni život u kojemu se skida, jer je sramežljiva, od onog profesionalnog gdje svoje «kočnice» oslobađa. Krajnje nejasna formulacija. No, nejasna radi meni nejasnog i kontradiktornog stava. Tako da imam upitnik koji se zove «što je pisac htio reći?» Osim toga, ne znam zašto svi takvi ljudi misle da je njihov uradak umjetnost dok neki drugi nije. Npr. spomenula je da ona ipak nije striptizeta. Budimo realni, pojedina striptizeta može biti puno manje vulgarna i puno više «umjetnička» od neke glumice. U krajnjoj liniji, možda bi netko i porniće nazvao umjetnošću.
Prvo, smatram da je taj sram kojega imamo u ljudskoj prirodi. Sram da se ne obnažujemo pred svima. I ne smatram to ni zatvorom ni kavezom, nego darom, jednakim kao mnogi drugi darovi koje imamo. I za ne znam koju ponudu novaca slikanja za neki časopis (hipotetski govorim), prva mi je pomisao da bi me bilo sram da to vide moji roditelji, brat, djeca.
Drugo, često se skidanje opravdava umjetnošću i ljepotom, čime se valjda misli da je onaj financijski interes skriven. Nije, dakako, jer samo naivci bi pomislili da novac u toj priči nije bitan. Da nije bitan, i da se svi tako vole skidati, barem u ljetnim mjesecima svi bi hodali goli po ulicama.
Treće, daleko od toga da ljudsko tijelo ne smatram lijepim. Naprotiv, mislim da je lijepo. Svaki njegov dio. No, zar sve ljepote trebaju svi vidjeti? Ponudite lijepog tigrića različitim ljudima ... neki će ga htjeti pomaziti i nahraniti, neki će od njega napraviti bundu.
I za kraj, smeta me stalno prozivanje tih nekih nazovi liberalnih kojima su u ovakvim prigodama puna usta i misli onoga da vjera, katolicizam i dr. pojmovi sputavaju nekoga u nečemu. Ne znam zašto nikako da shvate da su bitne neke sasvim druge stvari. A to je da se nekome sloboda ogleda na sasvim drugačiji način.
Meni je sloboda da biram odjeću u kojoj se osjećam ugodno, da njome više ili manje pokazujem ili skrivam, ovisno o trenutku. Sloboda mi je i samo posebnome pokazati sve svoje dijelove. Ne radi srama, nego iz razloga da svi dijelovi kako duše, tako i tijela trebaju biti samo za nekoga, a ne za svakoga.
p.s. Ova slika Popova nema veze s temom, samo moj izraz ljubavi prema muškom plivanju.
Post je objavljen 04.10.2005. u 22:20 sati.