Nekako su mi se počele slagati slikice, da trebalo bi ovaj album vrijednosti definitivno presložit.Ležim na podu na svom radnom mjestu, mala digresija upravo mi frendica citira svoj dječji dnevnik „sestra mi je poručila da me f. pozdravlja ali da sam malo premlada za njega, ipak ću se truditi i dalje“....Da se vratimo, ležerna atmosfera, to spada u opis mog posla. Moja očigledna potreba za pažnjom, sluša se Sinatra, i ja sam negdje drugdje u prozirnoj bijeloj spavaćici, bosa, tamno našminkana, martini s maslinom, dvije lajne bijelog na stolu, i on preko puta mene. Prigušeno je svijetlo, samo me nepomično promatra i puši cigaru......U tom trenutku, pri posljednjem činu mašte, kad se energija osjećala u zraku, podignuo me s poda,onaj lik koji je sretno zaljubljen, s pitanjem „kaj misliš da te ne mogu dignut?“i razbio crno bijeli film.Volim kad me muškarci nose tad se osjećam bezvremenski. Dvadeset minuta kasnije druga sekvenca, starac leži na podu, zaustavljen promet. Muškarac i žena koji su naletili na starca pokušavaju ga podići s pločnika. Ja i dalje samo promratram i jedna misao, jedna rečenica,“ kako to da ti je to uspijelo?, jer ništa nisam čuvao za povratak.“ I onaj klik u glavi, ne postoji ne ufur, postoji samo tvoj ufur....
Post je objavljen 04.10.2005. u 21:02 sati.