Pregled posta

VON BECKERS, KAFIĆ S PATINOM DAVNINE

Evo, 1. kolovoza ove godine prošlo je točno 293 godine od one 1712. godine kad je generalfeldmaršal Johann Stephan von Beckers započeo u Osijeku s gradnjom velike vojne tvrđave. Iste godine otvorena je prva osnovna škola u Tvrđavi, a car Karlo izdao je Gornjem gradu povlasticu za dva godišnja sajma.
Osječani su poslije Tvrđavu, ponosno i s pravom, nazvali Metropolis urbs.
Naravno da je Tvrđava danas turističa atrakcija. Još se liječe razarajuće i teške posljedice velikosrpske agresija, koja srećom nije slomila ni grad, ni ljude.
Danas je u Tvrđavi smješteno tridesetak različitih institucija. Od Poglavarstva grada, do Doma tehnike; od Državne uprave za zaštitu spomenika do Pošte; od Zgrade Hazu, do nekoliko gimnazija; od Rektorata Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera do ekonomske škole; od Muzeja Slavonije do Glazbene škole Franjo Kuhač: od Državnog arhiva do brojnih pubova i kafića.
Pažljivo sam birao mjesto gdje ću, poslije dugih šetnji Tvrđavom svih ovih prošlih dana, odmoriti umorne noge.
Zapravo mi se ni jedan kafić nije sviđao. Radije sam sjedio kod Vodenih vrata ili kod Zavjetnog stupa svetog Trojstva. Ili tamo kod Javnog vodovodnog zdenca.
Sve dok danas slučajno nisam primijetio na Trgu svetog Trojstva kafić Von Beckers.
O tom generalfeldmaršalu, priča mi gazda kafića Jurica Maganić, kruže razne priče. Navodno je bio vrlo okrutan dok se Tvrđava gradila. I ne samo okrutan, nego je iskorištavao hrvatsko stanovništvo tako što je graditelje vrlo malo plaćao. Mobilizirao je ljude iz Osijeka i okolice, koji su po cijele dane radili budzašto.
Kad je umro, sahranjen je u Tvrđavi.
I, eto, napokon sam se u Tvrđavi skrasio upravo u kafiću pod tim imenom, premda bih taj ugostiteljski objekt najradije nazvao muzejom. Lijep dan izvukao je mnoge mlade, pa na terasi nije bilo mjesta.
Sjeo sam unutra i bilo mi je puno ljepše. Kao da sam u muzeju. Doživio sam ozračje davnih vremena, a kroz razgovor s gazdom Juricom Maganićem, saznao mnoštvo informacija o Tvrđavi, njenim negdašnjim stanovnicima, vojnicima, i njenoj današnjoj mladosti, srednjoškolcima i studentima. Kaže mi da mladi vole sjediti tamo na ostacima bastiona i vodotornja, jer odatle se najbolje vidi Drava i Baranja, sve tamo do Podravlja i Tvrđavice. A onda poslije svrate u njegov kafić i poklone se sjeni pokojnoga generalfeldmaršala.
Htio sam fotografirati gazdu, ali on je rekao da radije fotnem unutrašnjost lokala i Trg svetoga Trojstva, nego da slikam njega.
Ili, što je još bolje, rekao je, fotografirajte spomen na von Beckersa ovdje u lokal.
Što sam i učinio. I ne samo to. Poklonio sam se njegovoj sjeni, jer, bez obzira na sve, on je izgradio ovaj neopisivo lijep spomenik kojim se građani Metropolis Urbsa s pravom diče.
Pa, ako vas ikad Život dovede u Osijek, svratite u muzej/kafić Von Beckers, na Trgu svetog Trojstva, i poklonite se sjeni graditelja Tvrđave.

Post je objavljen 04.10.2005. u 19:57 sati.