Često slušam od muškaraca o ženskoj preosjetljivosti. U stilu, nas sve pogađa, prigovaramo ni zbog čega, rasplačemo se za čas...
Jedan od takvih muškaraca je i moj bivši dečko. Satima bi se znali svađati oko nečega što bi napravio ili rekao i što je mene povrijedilo. Njegova obrana je uvijek bila da sam ja preosjetljiva i pravim probleme oko gluposti.
- Pređi preko toga i ne spominji!- znao bi reći. - Ne mogu ja stalno paziti što ću govoriti da te ne povrijedim.
Kako sam jedno vrijeme zaista mislila za njega da je divan, tako sam bila uvjerena da je u pravu. Ali, nakon nekog vremena, ne budi lijena, odlučila sam napraviti eksperiment. I staviti ga u sve te situacije u kojima sam ja ispala preosjetljiva da vidim kako će on reagirati ...
Za početak uzela sam jednostavnu situaciju. Kad me je zvao da izađemo na koncert, ja sam počela:
- Jooj! Pa di se mene našao?! Šta ne možeš naći nekog drugog da ide s tobom van? Uvijek ja moram ići s tobom. Ja večeras idem van s prijateljicama, malo se zabaviti za promjenu!
(Naravno, ponovila sam samo riječi koje je on meni rekao u identičnoj situaciji kad sam ga zvala na koncert.)
Sa druge strane me je dočekala eksplozija bijesa. Kako ja njemu mogu tako nešto reći... umjesto da jedva dočekam da ga vidim, ja tako... sad komotno može ostati doma jer mu je upropaštena večer. On ne može vjerovati da bih ja radije provela večer sa svojim prijateljicama nego s njim... bla, bla, bla... sve u istom stilu...
- Dragi, ti si preosjetljiv! Radiš problem oko ničega, oko jednog izlaska s prijateljicama...
Tri dana se durio zbog toga!
Nakon par dana idemo van. A ja počnem čim smo sjeli u auto:
- Dobro, kako si se to obukao? Pa šta se ne možeš malo srediti kad ideš sa mnom van! Ti kao da nemaš ništa u ormaru, uvijek si u istom. Sad ako naletimo na moje društvo, bit će mi ful neugodno. Svi sređeni, a ti u trapericama.
Ostatak večeri nije pričao sa mnom jer sam bezobrazna.
- A, kad ti meni zvocaš oko toga kako sam se obukla, onda je to normalno.
- To je drugo! Ja, tu i tamo, napomenem da si mogla obući minicu, a ne traperice kad ideš sa mnom van... ali ovo što si ti meni večeras rekla... ne mogu vjerovati da si takva...
- Samo sam ponovila tvoje riječi...
Idemo na kupanje. A ja kažem:
- Ova plaža je prekrasna! Tu sam se ja uvijek kupala s bivšim dečkom. A tamo smo se znali šetati, a na onoj klupici smo se ljubili...
On već na nogama.
- ŠTA SE TO MENE TIČE?! Jesi ti normalna?! Sa mnom si i pričaš o bivšem.To si komotno mogla prešutjeti!
- Da, mogla sam. A kako ja onda znam gdje si se ti kupao s bivšom, šetao, ljubio, gdje ste bili na ljetovanju, zimovanju, Valentinovu, za Uskrs, Novu Godinu, što je vozila, što je jela, pila, radila u krevetu...
Sad je sjeo.
- Au, shit! Šta sam ti sve to rekao?
- Aha!
- Stvarno sam glup!
- Aha!
- Koje ja gluposti pričam...
- Aha! I kad ja tako nešto napravim, onda se uvrijediš do groba. Kad bih se ja ponašala kao ti, mi ne bi bili skupa ni mjesec dana.
- Pa ja sam čovjek od krvi i mesa. Normalno da reagiram na neke stvari i da me povrijede.
- Aha! A, ja bih valjda trebala biti od granita?!
Toliko o ženskoj preosjetljivosti. Eksperiment uspio, pacijent umro.
Dotični miš je shvatio da je isto tako osjetljiv (preosjetljiv) ili možda još i više od mišice na iste podražaje. A mišica je shvatila da su osobe koje previše ne razmišljaju o tuđim osjećajima jako osjetljive kada su njihovi osjećaji u pitanju.
Post je objavljen 04.10.2005. u 12:09 sati.