SIGUR ROS - Taak
Takk na islandskom znači hvala. Šta nam je ovaj put spremila vilenjačka čeljad što surfa po gejzirima na krilima svoje «pobjedničke ruže»?
I ovaj put je sve veličanstveno, razvučeno u kompozicije iznad pet minuta, podmazano skupnim vokalnim harmonijama. I tako je sve to skupa malčice bliže «Ágćtis Byrjun» nego «( )».
Gitare su malčice utišane, kao i svo ono igranje music box-evima i ostalim stvarčicama.
Uvodna stvar «Takk» služi na treniranje koncentracije, te se iz nje razvija šestominutna «Glósóli» (glowsun ili blješteće sunce, valjda). «Hoppípolla», što na ingliškog znači nešto kao «hopping into puddles», ima čast da bude prva od četiri fenomenalne stvari koje obilježavaju ovaj album. Smiling / Spinning in circles / Holding hands / The world is a blur / Except when you're standing / ... / Wind in / And the smell of outside of your hair / I hit as hard as i can / With my nose / Jump into a puddle / ... / And i get bloody nose / But i'll always stand up again... Aaaah... Oprostite. Sljedeća stvar je produženi završetak ove genijalnosti – «Hoppípolla Afturabak» (tako meni piše) ili «Međ Blóđnasir» ili «i've got a nosebleed» kako mi drugi kažu.
«Sé Lest» (i see a train) traje osam minuta i, hvala Thoru i Lokiju, dovoljno je dobra da održi koncentraciju. Bang! «Sćglópur» (lost at sea) se prima i ne pušta od prvog tona, i onda na polovici zagrmi slično kao osma stvar na «( )». Druga od četiri. Slijedi «Milano», desetominutna (najduža) skladba s prekrasnim prebiranjem po klaviru. Treća od četiri. A kao da i ovo nije dosta, «Gong» dolazi kao vrhunac sa sjajnim bubnjevima i gitarom, a Jónsi pjeva najbolje na čitavom albumu. Ovo je skoro pa «normalni» rock. Četvrta od četiri. Zvučim kao freakin' Monte Cristo.
«Gong Endir» kako meni opet piše ili «Andvari» (zephyr) kako opet drugi kažu, smiruje, spušta loptu. Riječi i stil pjevanja jako podsjećaju na onu mantru koja se provlačila kroz «( )». «Svo Hljótt» malo opominje da se kraj bliži, pa malo reanimira, pa hoće, pa neće. Pa ispadne skoro kao «Sćglópur». «Heysátan» (the haystack) lijepo završava priču koja ipak nije ispala loša (ovoga smo se manje bojali) ili zamorna (ovoga smo strepili više)...
Nasmijte/narogušite se. Sigur Ros su se vratili i suvereno nastavili tamo gdje su stali. Onda? Hoćemo li... Hopping into puddles. Da. Da. Da. Yes to say yes my mountain flower (pozdrav dragoj Molly Bloom)... Plus još ovo: a u hladnoj noći, kad se malo iza ponoći budete pokrivali poplunom po glavi, slobodno šapnite: «Mark Hollis... Takk, baby»...
Oficijelni sajt Sigur Ros
Post je objavljen 04.10.2005. u 01:00 sati.