Marketing
Sinhronizirani Jasna Babić i Luka Mišetić o Anti Gotovini
Kada je Ivica Đikić u Feral Tribuneu s početka ovog tisušljeća napisao da je Antonio Lekić, bivši SIS-ovac i prijatelj Jasne Babić, nasrnuo u kafiću Kaltenberg na kolumnistu Nacionala Srećaka Jurdanu, bilo mi je jasno da će Srećko u svojim kolumnama neće više ni jednu ružnu riječ neće napisati o Anti Gotovini. Kako je potvrdio novinarima, Srećko Jurdana, incident nije prijavio policiji, a sve do današnje kolumne u Nacionalu, potvrdile su da je Jurdana shvatio Lekićevu gestualnu poruku.
Nešto kasnije je Nikola Krišto (Lekićev bliski suradnik iz Lore, akcije u kojoj je ubijen Miro Barešić...) posredstvom Jasne Babić posjetio odvjetnika tjednika Nacional i već tada haaškog optuženika Rahima Ademija, Čedu Prodanovića i prenio mu neke poruke Ante Gotovine.
Prodanović je Feralu potvrdio da je primio Gotovinine prijatelje, ali je odlučnuo odbacio sumnje da je kasnije bio uključen u organizaciju Gotovinina intervjua u Nacionalu.
Zato me ne čudi jučerašnji poziv Jasne Babić Anti Gotovini da se javno oglasi kako se ne bi sumnjalo da je u Hrvatskoj:
HAAŠKI KLJUČ ZAŠTO SE NE JAVLJA ANTE GOTOVINA
General bez domovine
Da Gotovina nije na hrvatskom teritoriju, tako rezoniraju u Haagu, našao bi valjda neki modus da Hrvatsku oslobodi haaške aveti. Prema istoj logici, Gotovina sada šuti samo zato jer se skutrio negdje u Hrvatskoj i čeka trenutak da zemlja, otpisana od europske civilizacije, potone u programirani kaos
piše Jasna BABIĆ
Ključni razlog da Carla del Ponte i nadalje vjeruju da se Ante Gotovina skriva u Hrvatskoj oslanja se na haašku percepciju njegove ličnosti. Da Gotovina nije na hrvatskom teritoriju, tako rezoniraju u Haagu, našao bi valjda neki modus da Hrvatsku oslobodi haaške aveti. U ovako sudbonosnom trenutku, nekim pismom ili porukom obznanio bi Haagu i Europskoj uniji da Hrvatska nema nikakve veze s njegovim bijegom i skrovištem.
Mreža sljedbenika
Pristupanje Eurpskoj uniji nije ni političko, ni ideološko pitanje. Riječ je o tome hoće li se Hrvatska uključiti u civilizacijski krug 21. stoljeća ili će je progutati siromaštvo, tehnološki otpad, mafijaški klanovi, korupcija, nove političke diktature... Ipak, odsutni general oglasio se novinskim intervjuom samo dok je nastojao riješiti sasvim osobni problem: ishoditi poništenje svoje haaške optužnice.
Prema istoj haaškoj logici, Gotovina sada šuti samo zato jer se skutrio negdje u Hrvatskoj. I čeka trenutak da zemlja, otpisana od europske civilizacije, potone u programirani kaos. Haaška ocjena temelji se na činjenici da u Hrvatskoj postoji cijela mreža njegovih sljedbenika, od privatnih odvjetnika, do izdavača i osuđenih gangstera kojima dozvoljava da nastupaju u njegovo ime.
Plaćenik i pustolov
Nije isključeno da je haaška percepcija promašena. Čovjek koji je kao malodobni dječak nestao u bijelom svijetu, priključio se Legiji stranaca, sudjelovao u pljačkama i državnim udarima, zasigurno nema domovine. Legionarska karijera plaćenika i pustolova govori da je Hrvatska tek jedna od ratnih epizoda koja mu je donijela, doduše, mnogo više nego vojni angažmani u Africi i Latinskoj Americi. Samo u Hrvatskoj proglašen je herojem o kojem ovisi budućnost nacije. No, kada je za njim raspisana tjeralica, kao mnogo puta u svojoj karijeri, nestao je na nekom novom plaćeničkom poslu, savršeno ravnodušan prema fatalnim hrvatskim nevoljama s Haagom i Europskom unijom.
U svakom slučaju, njegovu šutnju izvrsno kapitaliziraju oni čije bogatstvo, moć i vlast, mogu trajati koliko i Hrvatska izvan Europe.
General bez domovine
Da Gotovina nije na hrvatskom teritoriju, tako rezoniraju u Haagu, našao bi valjda neki modus da Hrvatsku oslobodi haaške aveti. Prema istoj logici, Gotovina sada šuti samo zato jer se skutrio negdje u Hrvatskoj i čeka trenutak da zemlja, otpisana od europske civilizacije, potone u programirani kaos
piše Jasna BABIĆ
Ključni razlog da Carla del Ponte i nadalje vjeruju da se Ante Gotovina skriva u Hrvatskoj oslanja se na haašku percepciju njegove ličnosti. Da Gotovina nije na hrvatskom teritoriju, tako rezoniraju u Haagu, našao bi valjda neki modus da Hrvatsku oslobodi haaške aveti. U ovako sudbonosnom trenutku, nekim pismom ili porukom obznanio bi Haagu i Europskoj uniji da Hrvatska nema nikakve veze s njegovim bijegom i skrovištem.
Mreža sljedbenika
Pristupanje Eurpskoj uniji nije ni političko, ni ideološko pitanje. Riječ je o tome hoće li se Hrvatska uključiti u civilizacijski krug 21. stoljeća ili će je progutati siromaštvo, tehnološki otpad, mafijaški klanovi, korupcija, nove političke diktature... Ipak, odsutni general oglasio se novinskim intervjuom samo dok je nastojao riješiti sasvim osobni problem: ishoditi poništenje svoje haaške optužnice.
Prema istoj haaškoj logici, Gotovina sada šuti samo zato jer se skutrio negdje u Hrvatskoj. I čeka trenutak da zemlja, otpisana od europske civilizacije, potone u programirani kaos. Haaška ocjena temelji se na činjenici da u Hrvatskoj postoji cijela mreža njegovih sljedbenika, od privatnih odvjetnika, do izdavača i osuđenih gangstera kojima dozvoljava da nastupaju u njegovo ime.
Plaćenik i pustolov
Nije isključeno da je haaška percepcija promašena. Čovjek koji je kao malodobni dječak nestao u bijelom svijetu, priključio se Legiji stranaca, sudjelovao u pljačkama i državnim udarima, zasigurno nema domovine. Legionarska karijera plaćenika i pustolova govori da je Hrvatska tek jedna od ratnih epizoda koja mu je donijela, doduše, mnogo više nego vojni angažmani u Africi i Latinskoj Americi. Samo u Hrvatskoj proglašen je herojem o kojem ovisi budućnost nacije. No, kada je za njim raspisana tjeralica, kao mnogo puta u svojoj karijeri, nestao je na nekom novom plaćeničkom poslu, savršeno ravnodušan prema fatalnim hrvatskim nevoljama s Haagom i Europskom unijom.
U svakom slučaju, njegovu šutnju izvrsno kapitaliziraju oni čije bogatstvo, moć i vlast, mogu trajati koliko i Hrvatska izvan Europe.
A čak ni Vladimira Šeksa nije začudilo kada se istog dana oglasio Gotovinin američki odvjetnik Luka Mišetić i poručio u ime svog klijenta da bi se on predao ako bi se mjesto suđenja premjestilo iz Haaga u Zagreb.
Šeks je tu ponudu, kao predsjednik Sabora i Sanaderova desna ruka, kategorički odbio, adresirajući je na ICTY.
Luka Mišetić je, prema podacima iz britanskog non papera koji su objavili Nacional i Hrvatski list, u Zagrebu redovito odsjedao kod Marina Ivanovića, svog kolege subranitelja, inače bivšeg operativca SIS-a i bliskog suradnika Markice Rebića. Marinović i Rebić se ne mogu svrstati u isto obavještajno podzemlje sa Mirom Lacom, Nikolom Krištom, Antoniom Lekićem, Mirkom Ljubičićem Švepsom,Mihaelom Budimirom, a koje je samo jedan od više logističkih prstenova oko Ante Gotovine.
Zbog toga treba i dalje očekivati kako će na Babićkin poziv Gotovini, iza kojeg stoji, zasigurno, šef POA-e Tomislav Karamarko, reagirati i ostali od bjegunčevih logističkih prstenova, počam od Petračevog, pa do fratarskog.
Post je objavljen 04.10.2005. u 00:15 sati.