Do jarca, a bio je tako sunčan, krasan ... i kratak.
Koji gušt u pranju auta, pa bio on i veliki kombi, rasčišćavanju korova, paljenju lišća ... i svemu dođe ... ma.
Sad na staro.
Nije to zbog Bande, naravno - ubija me ovo dizanje u pola 6.
Još kad se i dignem pa stignem obaviti ta jutarnja prilagođavanja na javu - sve klapa. No, kad su snovi tako stvarni i lijepi, obavezno lanem "Ma samo još malo" i PUF! - zaspao sam.
Trči, juri navrat - nanos samo da se ne zakasni. Kava se ne pije nego salijeva u grlo, remen i nije zakopčan (ne bih o šlicu) - budem na prvom semaforu, oči oteže što od sna, što od produkata koji se nakupe tijekom noći ... i dođeš na posao.
Tek onda saznaš da oni, koji imaju moć zagorčati ti život zbog kašnjenja, nisu danas u uredu nego na nekom sastanku tamo daleko ... na moru - $#%&/*& ... a ja k'o bena na pola gol ... JAOOOO.
Koliko sam skužio, podosta nas tako, zar ne?
A gle gušta!!
Je, buđenje oko 6 - pola 7, jer do tada ovaj najmanji klipan "daje fore" mami i tati da se ispričaju. Ako im nije dosta od, tamo, 9 navečer do tog doba u jutro, e onda ....
I tada on atakira na poziciju između nas dvoje - prvo pregled da li su nam uši, oči i svi ti neki organi na mjestu, zatim si radi mjesta i to vrlo energično. Prvo uvali guzu, a onda nogama i rukama daje signale da mu je premalo mjesta.
Mi bježimo svak u svoj dio kreveta, on se raširi koliko je dug i širok (a ima ga), malo osmjeha i onda svi odvalimo ono "još malo".
I onda u 9 definitivno dizanje, tuširanje, malog teroristu baki i dedi :-)) (bakino i didino zlato) ... pa u Pećinu studirati što i kako, odraditi domaću zadaću, ...
Ma ne - ovo je prestrašno. Valjda je to tako ponedjeljkom. #%&*$&#
Post je objavljen 03.10.2005. u 11:03 sati.