
Prošli četvrtak, Vukovarska, 17:30 sati…
Gužva na cesti za pozvizdit. Moj dragi pali već drugu cigaretu za redom iako zna da mi smeta kad puši u autu. Pogledam ga, lice potpuno blijedo, a na čelu grašci znoja…Preskočim obavezno prigovaranje zbog cigareta jer primjećujem da nekaj ne štima. Ne pitam ga što mu je jer i inače je težak za priznat bilo što…Odjednom, zaustavlja auto nasred Vukovarske pa kaže: Isuse Koki, mene tak boli zub da mi se manta u glavi!
Tu sam te čekala! Ladna ko špricer vadim zubarovu vizitku i žicam ga da za pol sata bude u ordinaciji. Pristaje.
Moj dragi, sklupčan za volanom, ne znam uopće kak vidi van kroz šajbu, progovara: Ja ne idem zubaru! Uostalom prestal me je bolit zub!?!
Je, je, kak da ne! Nažicala sam čovjeka da dođe u ordinaciju iako nismo naručeni , a ti bi sad odustal??? Neće ići! Ideš, a idem i ja s tobom! ( to je bila fatalna greška)
Zubar nas je već čekal kad smo došli i dragi je prvi zasjel na onaj „prekrasni“ stolac, pravzaprav srušil se u stolac, od straha…
Opizdil mu je injekciju i u roku „keks“ zvadil zub. Osim tog ima još samo jedan za popravit i gotovo…
A ja??? Hrabro sam zasjela na stolac sigurna da bu mi rekel da mi samo treba eventualno očistiti kamenac…
Mislim, u zadnjoj trudnoći me je zabolil jedan zub ali drugi zubar je rekel da to nije ništ hitno i budući sam bila u osmom mjesecu trudnoće, nije mi ga popravljal…(konjina!)
Da ne duljim ( a mogla bi jer za trkeljanje sam specijalist) i ja sam dobila injekciju i ostala bez šestice i sedmice...Osim toga imam još jedan za vadit i jedan za popravit…….
Ni dragi ni ja nismo, do sada, vadili niti jedan zub…
Na putu kući, nismo mogli razgovarati jer su injekcije još dugo djelovale pa je postojala opasnost od nekontroliranog pljuvanja po šajbi. Sjetila sam se one reklame kad se baka i deda pokefaju zbog čipsa…deda uspije maznut baki vrećicu s čipsom na što se ona nasmije jer je ona njemu maznula gebis…..
Šubi, dubi, dubi, mene bole zubi, ništa ne pomaže kaladont u tubi….
Post je objavljen 03.10.2005. u 10:54 sati.