Hodamo zagrljeni,
Krleža i ja.
U njega na glavi šešir i
mantil mu ponosno pada.
Gricnem ga za uho i pitam:
"Hoćeš i sutra, sa mnom u šetnju ?"
Kao i uvijek šuti i mudro klima glavom.
Obgrlim ga oko vrata i
utisnem bradu u njegove obraze
A on se nasmiješi i stisne me jače.
Od dragosti mu se topim u zagrljaju,
promatram jamicu na bradi
i razmišljam o ljepoti, od krvi
masne ruke
uzdignute u pozdrav
Dok kraj nas dvoje, Zrinjevcom
jure zagrebački tramvaji
dogovaramo se sutra za kino.
Zagreb, 02.10.2005
Post je objavljen 03.10.2005. u 10:42 sati.