Živ sam. Ne pišem kao pre. Imam nekoliko bitnih stvari o kojima bih pisao, ali neću silom. Kasnije, kad dođe inspiracija ili napad blagoglagoljivosti.
Ibab kijabicu. U petak i subotu grlo, od nedelje na dalje surlitis. I tako bolan i obnevideo skidao deo starog parketa. Uguših se u prašini koja je bila ispod parketa, koji u biti nije ni bio zalepljen. Držao ga je lak i lajsne okolo. Moram da kupim zalihu vrećica za usisivač, biće tu posla.
U petak naveče sam imao na prenoćištu grupu poznanika u proputovanju. Pa sam prvi put posle više od deset meseci spavao u sobi zvanoj spavaća, u krevetu zvani bračni, naravno na "svojoj" strani. Na drugoj strani je bio krš od neopeglanog veša, peškira, ćebadi... U mraku je izgledalo potpuno isto kao da X leži pored, kao nekad, zaronjena pod jorgan, okrenuta leđima... Kako neke stvari i slike dugo ostaju u sećanju... dok ih zaborav svejedno ne proguta. Promena je prijala, svejedno, uživao sam u širini kreveta, naspavao se ko čovek.