"Ljubavni rastanci uvijek su bolni..Osobito kad vas neko ostavi. No, kad bolje razmislite, rastajanje je samo druga strana medalje., tj. zaljubljivanja. Najgore je prvi put. Kasnije se naviknete.
Ako vas je ostavio ili ste čak zajednički došli do zaključka da dalje ne ide, a ipak vam je krivo - bol će biti najjača neposredno nakon razdvajanja. Organizam (vi) još uvijek nije osvijestio da jedan njegov dio (on) nije više tu. Kao kad čovjek kojem je amputirana noga i dalje u njoj osjeća bol ili ga svrbi i vi se, budeći se, automatski okrećete na onu stranu kreveta gdje je spavao on. Osjećaj da je on tu traje još neko vrijeme. Svako jutro, novi šok - nema ga! Premda se uvijek čini jak, šok s vremenom slabi sve dok posve ne mine. I onda se jednog jutra probudite i shvatite da je organizam bez "amputiranog" dijela lakši, jači - zdraviji. S neznatnim brojem iznimaka, muškarci se odljubljuju i rastaju brže i bezbolnije od žena. Znate zašto? Zato što otpočetka manje sebe ulažu u vezu. I ostavljaju rezerve kojima se mogu vratiti, dok se vi bacate naglavačke u vezu i dajete se bez ostatka. Stoga primijenite njihovu metodu i sačuvajte barem mali pojas za spašavanje: svoje interese, hobije, prijatelje...I ni pod koju cijenu ne zanemarujte obaveze. Nitko ne može umrijeti od slomljenog srca sve dok ima nedovršenih poslova! Kao u postoperativnom razdoblju, i za stanje slomljenog srca postoje tehnike i metode za ubrzanje zacjeljivanje duše i osnaživanje "pacijenta" (vas). I tada moramo učiti od muškaraca. kad je organ bolestan, muškrac će ga odrezati oštrom sjekirom, a žena tupim nožem ili turpijicom za nokte, polako. Budite hrabri i odvažni, nemojte se baviti prošlošću ni o njoj raspredati s frendicama. On je otišao i - to je to. Što je bilo, bilo je. Nemojte pristati na sastanak s njim dok niste posve sigurni da vam srce neće poskočiti kad ga vidite, da se nećete raspekmeziti i rasplakati, da nećete napraviti budalu od sebe. Ako vam treba vratiti stvari, neka ih ostavi kod vaših prijatelja. Poštedite sebe nepotrebne patnje. Skolonite sve podsjetnike na sretne zajedničke dane: slike, uspomene, slatkog plišanog psića kojeg vam je poklonio. No, ne bacajte i uništavajte. Doći će dan kad ćete sve to baciti bez gorčine. Ili pogledati njegovu fotku i zapitati se što ste vidjeli u tom bezveznjaku. Tu bi slast bilo šteta propustiti. Kad razmišljate o njemu, nastojte se ne prisjećati njegovih divnih, dubokih očiju. Razmišljjte o tome kako nije imao pojma o povijesti, kako nije znao skuhati ni jaje i nije imao ukusa. Prisjetite se (detaljno) njegovih smeđih sintetičkih sokni...Nemojte se ljutiti na njega. Ljutnja je presnažan osjećaj, kontrapunkt ljubavi. Ako vam je osobito teško - putujte. Dogovarajte se s frendicama i održite obećanja. Otputujte na vikend. Priuštite si toplice, more. I, dok ste na putu, nemojte razmišljati o telefonu doma. Ne zvoni. Ako vas je ostavio grubo i bez riječi, prekršivši pritom barem stotinu obećanja, a sad je s nekom drugom, žalite je. I njoj će se dogoditi isto. Ako spada u onih nekoliko postotaka koji su džentlmenski prekinuli s vama, a sada su s drugom, nemojte joj zavidjeti. Izdržite svoju bol i poželite joj više sreće s njim nego što ste imali vi. Krenite dalje što brže možete. Premda vam se tako možda ne čini, svijetu još uvijek nije došao kraj. Neke žene liječe duševnu bol ulijetanjem u tuđe krevete . No, radije se družite s frendicama koje su single i vesele. Tako ćete shvatiti da to možete biti i vi. Dva mjeseca lude ljetne avanture izbrisat ćeiz sjećanja 6-omjesečnu vezu u kišnom i hladnom gradu. Dečka koji je upoznao sve vaše frendove teže je preboljeti od onoga koji nije. Onog koji je upoznao vaše roditelje bit će doista teško "izbrisati", baš kao i onog u kojeg se (svjesni ste) niste trebali zaljubiti. Ti su slučajevi najteži. No, bilo kako bilo, trajalo koliko trajalo, vjerujte da ćete biti slobodni..Doći će dan kad ćete biti sretno odljubljeni."
E, ne znam kak se vama čini ovaj tekst, al meni pomaže uvijek dok padnem u krizu..uvijek mi iznova pokaže pravi put...Nadam se da bu i vama pomogel..bar malo..
Post je objavljen 02.10.2005. u 22:51 sati.