Nakon što je održao propovijed o “Nebeskom kraljevstvu,” Isus je sazvao šestoricu apostola te im je ovoga poslijepodneva počeo obznanjivati planove vezane za posjetu gradovima Genezaretskog jezera. Njegova su bra a Jakov i Juda bili jako pogođeni što nisu bili pozvani na ovaj skup. Do ovog su se časa smatrali pripadnicima bliskog kruga Isusovih suradnika. Ali Isus nije želio imati bliskih rođaka među pripadnicima ovog zbora apostolskih upravitelja kraljevstva. To što nije želio uključiti Jakova i Judu u uski krug svojih odabranih suradnika, kao i njegova rezervacija prema majci Mariji nakon događaja u Kani, predstavljaju početak sve šireg razdora između Isusa i njegove obitelji. Ova se situacija nastavila tijekom cijele njegove javne službe – oni su ga se gotovo posve odrekli – i njihove su se razlike nastavile sve do nakon njegove smrti i uzašaš a. Njegova se majka u svom raspoloženju neprestano kretala između stavova vjere i nade, kao i sve snažnijih emocija razočaranja, poniženja i očajanja. Jedino je Ruta, najmlađa sestra, ostala nepokolebljivo odana svome ocu-bratu.
Sve do nakon uzašaš a Isusova je obitelj bila uglavnom izolirana od njegove misije. Kao što prorok nema priznanja prije svega u svom zavičaju, on tako prvenstveno nema suosje ajnog razumijevanja u svojoj obitelji.
1. KONAČNE UPUTE
Isus je sutradan, u subotu 23. lipnja 26. godine p.K. dao konačne upute šestorici apostola. Rekao im je da idu u parovima, dvojica po dvojica, i da rade na promicanju radosne vijesti kraljevstva. Zabranio im je da krste vjernike i preporučio da ne drže javne propovijedi. Dalje im je rekao da e im kasnije biti dopušteno govoriti u javnosti, ali da je u ovom času prije svega očekivao da steknu praktično iskustvo u odnosu sa svojim bližnjima. Isus je predložio da njihova prva turneja bude u potpunosti rad u direktnom odnosu s pojedincima. Premda je ovaj stav donekle razočarao apostole, dijelom su shvaćali razloge zbog kojih je Isus želio započeti s proglašenjem kraljevstva na ovaj način, te su krenuli u svoje poduze e s puno vedrine, elana i samopouzdanja. Poslao ih je da rade u parovima, Jakova i Ivana u Keresu, Andriju i Petra u Kafarnaum, dok su Filip i Natanije otišli u Tariceju.
Prije početka prve dvotjedne faze apostolske službe, Isus je objavio kako želi zarediti dvanaestoricu apostola kako bi nastavili s radom na izgradnji kraljevstva nakon njegovog odlaska, te je dao kao zadatak svakom apostolu da imenuje jednog od svojih ranih obra enika kao novog pripadnika budu eg apostolskog zbora. Ivan je upitao: “Ali, Učitelju, ho e li ova šestorica biti po svemu ravnopravni s nama koji smo bili s tobom od Jordana i koji smo slušali tvoja učenja u pripremi za ove početne radove na promicanju kraljevstva?” Isus je odgovorio: “Jeste, Ivane, ovi će vam ljudi biti jednaki i vi ete ih učiti svemu što znate o kraljevstvu, onako kako sam ja učio vas.” Isus ih je nakon ovih riječi napustio.
Prije nego što je svaki par krenuo svojim putem, šestorica su razmijenili poglede vezane za Isusovu uputu o odabiru novih apostola. Na koncu je prevladao Andrijin stav, nakon čega su se razišli dvojica po dvojica. Andrija je u biti rekao: “Učitelj je u pravu; suviše nas je malo kako bi bili u stanju obaviti toliki posao. Treba nam još učitelja i Učitelj nam ukazuje veliko povjerenje dajući nam pravo da odaberemo ovih šest novih apostola.” Ovoga jutra, prije nego što su krenuli na posao, svaki je u svom srcu imao ponešto skrivene potištenosti. Znali su da e im uveliko nedostajati Isus i unatoč strahu i uplašenosti, drugačije su zamišljali uvođenje nebeskog kraljevstva.
Šestorica su prema dogovoru planirali raditi dva tjedna, te se potom okupiti na sastanak u Zebedejevoj kući. Isus je u međuvremenu otišao u Nazaret da posjeti Ivana i Šimuna i druge pripadnike svoje obitelji koji su živjeli u blizini. Isus je činio sve što je bilo u njegovoj ljudskoj mo i i što je bilo dosljedno njegovom posve enju Očevoj volji, kako ne bi izgubio povjerenje i ljubav svoje obitelji. U ovom je pogledu obavio više nego što je bilo njegova dužnost.
Dok su apostoli bili na misiji, Isus je dosta razmišljao o Ivanu, koji je bio u zatvoru. Osje ao je iskušenje da upotrijebi svoje potencijalne mo i da ga oslobodi, ali je odlučio “čekati na Očevu volju.”
2. ODABIR ŠESTORICE
Prva se misionarska turneja šestorice apostola pokazala vrlo uspješnom. Svi su imali priliku otkriti veliku vrijednost neposrednog i osobnog kontakta s ljudima. Vratili su se k Isusu s boljim razumijevanjem religije kao potpuno i isključivo osobnog iskustva. Počeli su osje ati glad svagdašnjih ljudi, njihovu potrebu za riječima religiozne utjehe i duhovnog podstreka. Skupili su se oko Isusa i dok su svi htjeli govoriti u isto vrijeme, Andrija je preuzeo kontrolu prozivajući jednog po jednog apostola da podnese službenu izjavu Učitelju i da predoči svoju nominaciju novog apostola.
Isus je, nakon što su svi imali priliku predstaviti svoj izbor novog kandidata za apostolske pozicije, tražio od apostola da glasaju za pojedinačne nominacije; tako su stariji apostoli formalno primili šestoricu novih apostola. Isus je zatim objavio da zajednički namjerava posjetiti ove kandidate i pozvati ih u službu.
Ovi su novi apostoli bili:
1. Matija Levi, carinik iz Kafarnauma, koji je imao ured istočno od grada, u blizini granice s
Batanijom. Njega je odabrao Andrija.
2. Tomo Didimus, ribar iz Tariceje i negdašnji tesar i zidar iz Gadare. Njega je odabrao Filip.
3. Jakov Alfejev, ribar i zemljoradnik iz Kerese, koje je odabrao Jakov Zebedejev
4. Juda Alfejev, brat blizanac Jakova Alfejevog, također ribar, kojeg je odabrao Ivan
Zebedejev.
5. Šimun Revnitelj, visoki činovnik patriotske organizacije Revnitelja, koji je sišao s ove pozicije kako bi postao Isusov apostol. Prije nego što je prišao revniteljima, Šimun je bio trgovac. Njega je odabrao Petar.
6. Juda Iskariotski, sin jedinac bogatih židovskih roditelja koji su živjeli u Jerihonu. Bio je učenik Ivana Krstitelja, zbog čega su ga se odrekli njegovi saducejski roditelji. On je tražio posao u ovom kraju kad su ga našli Isusovi apostoli i najve im dijelom zbog njegovog financijskog iskustva, Natanije ga je pozvao da im se pridruži. Juda Iskariotski je bio jedini Judejac među dvanaestoricom apostola.
Isus je proveo cijeli dan sa šestoricom, odgovaraju i na njihova pitanja i slušaju i detalje njihovih izvještaja, kako su imali mnoga zanimljiva i vrijedna iskustva. Sada su vidjeli mudrost Učiteljeve namjere da ih usmjeri u pravcu tihog osobnog rada prije početka bilo kakvih ambicioznijih javnih aktivnosti.
3. POZIV MATIJI I ŠIMUNU
Isus je narednog dana otišao sa šestoricom kako bi pozvao Matiju, ubirača poreza. Matija ih je čekao, nakon što je poravnao računicu u knjigama i prenio poslovne obaveze na svog brata. Dok su prilazili carinarnici, Andrija je stao ispred ostalih s Isusom koji je, gledaju i Matiju u oči, rekao: “Hajde za mnom.” I ovaj je ustao i otišao u svoju ku u u pratnji Isusa i apostola.
Matija je rekao Isusu kako je to veče planirao držati gozbu, s namjerom da pozove svoju obitelj i prijatelje ako Isus pristane biti počasni gost. Isus je klimnuo glavom u znak pristanka. Petar je zatim pozvao Matiju u stranu i objasnio mu kako je on pozvao određenog Šimuna da priđe apostolima i dobio je pristanak da pozove Šimuna na večeru.
Poslije podnevnog ručka u Matijinoj ku i svi su otišli s Petrom pozvati Šimuna Revnitelja kojeg su zatekli na njegovom starom radnom mjestu, dok je njegovim poslom sada upravljao njegov ne ak. Kad je Petar poveo Isusa do Šimuna, Učitelj je pozdravio ovog vatrenog domoljubca govore i, “Hajde za mnom.”
Zatim su se svi vratili u Matijinu ku u gdje su govorili o politici i religiji sve do večernjeg objeda. Levijeva se obitelj dugo bavila poslom ubiranja carine; zbog toga su mnogi uzvanici na ovoj Matijinoj gozbi bili “carinici i grešnici” prema mišljenju farizeja.
U ono vrijeme, kad je ugledna osoba sazivala ovakav banket ili gozbu, vladao je običaj da se sve zainteresirane osobe okupe u glavnoj sobi kako bi tu mogli promatrati goste pri objedu i slušati razgovore i govore počasnih gostiju. Na gozbi je tako bilo mnogo farizeja koji su došli kako bi mogli promatrati Isusovo ponašanje na ovako nesvakidašnjem društvenom skupu.
Kako je večera napredovala, okupljeni su uživali u dobrom duhu i raspoloženju i svi su se tako dobro provodili da su okupljeni farizeji u srcima počeli kritizitati Isusovo sudjelovanje u ovako bezbrižnom i radosnom događaju. Kasnije iste ove no i dok su držali govore, jedan se od zlobnijih farizeja usudio kritizirati Isusovo ponašanje govore i Petru: “Kako se usuđujete re i da je ovaj čovjek ispravan ako jede s carinicima i grešnicima i ako dolazi na ovako bezbrižne i ugodne gozbe.” Petar je došaptao ove riječi Isusu prije nego što je ovaj imao priliku uputiti pozdravne riječi blagoslova okupljenim gostima. Isus je prvo rekao: “Došao sam ovdje večeras da izrazim dobrodošlicu Matiji i Šimunu u našu grupu i ovom mi je prilikom drago vidjeti bezbrižnost i dobro raspoloženje okupljenih i neka vam bude još veća radost zato što e mnogi od vas u i u nastupaju e kraljevstvo duha, kada ete punije uživati u radosnim vijestima nebeskog kraljevstva. I vama koji stojite po strani kritiziraju i me u svojim srcima zbog toga što sam se došao provesti sa svojim prijateljima, vama velim da sam došao proglasiti radost društvenim slugama i duhovnu slobodu moralnim zatočenicima. Zar vam moram napominjati da ne treba zdravima liječnik, ve onima koji su bolesni? Došao sam, ne da pozovem na obra enje pravednike, nego grešnike.”
Bio je to čudnovat prizor u svijetu Židova: vidjeti čovjeka ispravnog karaktera i plemenitih osje aja kako se slobodno i radosno provodi sa svagdašnjim ljudima, naročito s nereligioznom grupom grešnika zle reputacije i publikaša koji su jedino mislili na provod. Šimun Revnitelj je želio održati govor u Matijinoj ku i, ali ga je Andrija uspio nagovoriti da odustane od ove namjere kako je znao da Isus nije želio da dolaze e kraljevstvo bude pomiješano s revniteljskim pokretom. Isus i apostoli su proveli no u Matijinoj ku i i
dok su se ljudi polako počeli razilaziti svojim ku ama, jedino su govorili o Isusovoj dobroti i pristupačnosti.
4. POZIV BLIZANCIMA
Sutradan ujutro devetorica su krenuli brodom preko Kerese kako bi službeno pozvali iduću dvojicu apostola, Jakova i Judu, blizance i sinove Alfejeve koje su odabrali Jakov i Ivan Zebedejevi. Blizanci-ribari su očekivali Isusa i njegove apostole i zbog toga su se zadržali pored obale. Jakov Zebedejev je predstavio učitelja ribarima u Keresi i Isus je klimnuo glavom i rekao: “Hajde za mnom.”
Isus im je ovog poslijepodneva koje su zajedno proveli saop io svoje poglede o gozbama koje je zaključio slijede im riječima: “Svi su ljudi moja bra a. Moj Otac na nebu ne prezire ni jedno stvorenje koje smo napravili. Nebesko kraljevstvo je otvoreno svim muškarcima i ženama. Nitko ne može zatvoriti vrata milosti pred bilo kojom gladnom dušom koja stoji pred vratima. Sješćemo za stol sa svima koji žele čuti o kraljevstvu. Kad naš Otac na nebu gleda na ljude, oni su svi jednaki u njegovim očima. Nemojte stoga propustiti priliku da prelomite kruh s farizejima, grešnicima, saducejima, publikašima, Rimljanima, Židovima, bogatašima, siromasima, slobodnjacima i robovima. Vrata kraljevstva stoje širom otvorena svima koji žele upoznati istinu i na i Boga.”
Ove je no i priređena jednostavna gozba u domu Alfejevih i blizanci su ovom prilikom primljeni u apostolsku obitelj. Kasnije ove večeri Isus je dao apostolima prvu lekciju o porijeklu, prirodi i sudbini nečistih duhova, ali oni nisu bili u stanju shvatili značenje onoga što im je rekao. Bilo im je vrlo lako voljeti i poštovati Isusa, a vrlo teško razumjeti mnoga njegova učenja.
Nakon što su se preko noći odmorili, jedanaestorica su krenuli kao grupa brodom za Tariceju.
5. POZIV TOMI I JUDI
Ribar Tomo i lutalica Juda su sreli Isusa i apostole na pristaništu u Tariceji, nakon čega je Tomo sviju pozvao svojoj kući koja se nalazila u blizini. Filip je ovom prilikom predstavio Tomu kao svog kandidata za apostolsku poziciju, dok je Natanije predstavio Judu Iskariotskog, Judejca, sa sličnim počastima. Isus je pogledao Tomu i rekao: "Ti, Tomo, nemaš vjere, ali te svejedno primam. Hajde za mnom." Judi Iskariotskom Učitelj je rekao: "Judo, svi svo od iste krvi i ja te primam među nas i nadam se da ćeš uvijek biti vjeran svojoj braći. Hajde za mnom."
Nakon što su se prvo osvježili, Isus je poveo dvanaestoricu nasamo da se odaju molitvi i da ih pouči o prirodi i radu Svetog Duha, ali oni ponovo nisu uspjeli razumjeti najveći dio ovih izvanrednih istina s kojima ih je nastojao upoznati. Dok bi jedan shvatio jednu točku, a drugi drugu, ni jedan nije mogao shvatiti cjelokupnost njegovog učenja. Uvijek su činili grešku tako što su pokušavali uklopiti Isusovo novo evanđelje u svoje stare forme religioznog vjerovanja. Nisu mogli shvatiti ideju da je Isus došao proglasiti novo evanđelje spasenja i utemeljiti novi put pronalaženja Boga; nisu shvaćali da je on bio novo otkrivenje Oca na nebu.
Isus je sutradan ostavio dvanaestoricu apostola; želio im je dati priliku da nasamo porazgovaraju o onome čemu ih je učio. Učitelj se vratio uoči večernjeg obroka, te im je poslije večere govorio o službi anđela i neki su apostoli razumjeli njegova učenja. Sutradan su proveli dan odmora, nakon čega su krenuli brodom prema Kafarnaumu.
Zabedej i Šaloma su otišli živjeti sa svojim sinom Davidom kako bi ostavili svoju veliku kuću Isusu i dvanaestorici apostola. Isus je ovdje proveo mirnu subotu sa svojim odabranim apostolima; pažljivo im je predočio planove za promicanje kraljevstva te im je potanko objasnio razloge za izbjegavanje svakog sukoba s građanskim vlastima, govoreći: "Ako netko treba prekoriti građanske vlasti, ostavite taj zadatak meni. Pazite da ne optužite Cezara i njegove sluge." Ove je noći Juda pozvao Isusa u stranu da ga upita zašto ne oslobodi Ivana iz zatočeništva. Juda nije bio posve zadovoljan Isusovim stavom.
6. TJEDAN INTENZIVNE OBUKE
Slijedeći je tjedan bio posvećen intenzivnoj obuci. Svaki su dan šestorica novih apostola predavani u ruke apostola koji su ih imenovali na njihove nove pozicije, kako bi se utvrdilo što su naučili i doživjeli vezano s pripremom za poslove kraljevstva. Stariji su apostoli pažljivo preslušavali, u korist svojih mlađih kolega, učenja s kojim ih je Isus do tada upoznao. Navečer su se obično okupljali u Zebedejevom vrtu gdje su slušali Isusove pouke.
Isus je u ovo vrijeme utemeljio običaj odmora sredinom tjedna. Oni su se držali ovog plana jednodnevnog odmora i relaksacije do samog kraja njegovog materijalnog života. Kao opće pravilo, srijedom nikada nisu obavljali svoje redovne aktivnosti. Svake srijede, Isus im je govorio: "Moja djeco, danas se igrajte. Odmorite se od napornih radova na primicanju kraljevstva i bilo uživajte u razonodi svojih bivših profesija ili nađite nove rekreativne aktivnosti." Dok Isusu u ovoj fazi života nije bio potreban ovaj dan odmora, on se držao ovog plana zato što je znao da ovo pogoduje blagostanju njegovih suradnika. Isus je bio učitelj – pravi Učitelj; njegovi su suradnici bili njegovi učenici koji su ga slijedili.
Isus je ovom prilikom nastojao objasniti apostolima razliku između svojih učenja, svog života među njima i budućih učenja koja se mogu razviti nakon njegove smrti. Isus je rekao: "Moje kraljevstvo i evanđelje vezano s ovim kraljevstvom trebaju počivati u samoj biti vaše poruke. Nemojte skrenuti s puta i govoriti o meni i mojim učenjima. Proglasite evanđelje kraljevstva i predočite moje otkrivenje Oca na nebu, ali nemojte učiniti grešku tako što ćete skrenuti s puta i poći u smjeru stvaranja legendi i izgradnju kulta o vjerovanjima i učenjima o mojim vjerovanjima i učenjima." Ali oni ponovo nisu shvatili njegove riječi i nitko se nije usudio upitati zašto im je ovako govorio.
U ovim ranim učenjima Isus je nastojao koliko je to bilo moguće izbjeći svaku kontroverziju sa svojim apostolima izuzev kad je bilo riječi o pogrešnim idejama o njegovom nebeskom Ocu. U pogledu svih takvih pitanja nikada nije oklijevao ispraviti njihova vjerovanja. Isus je imao jedan jedini motiv u svom životu poslije krštenja, a to je bilo da ostvari bolje i istinitije otkrivenje svog Rajskog Oca; utirao je staze novom i boljem pristupu Bogu putem vjere i ljubavi. Govorio je apostolima: "Idite i tražite grešnike; ohrabrite potištene i dajte utjehu tjeskobnima."
Isus je imao savršeno razumijevanje svake situacije; mogao je upotrijebiti svoje neograničene moći pri sprovedbi misije na kojoj je radio, ali je bio posve zadovoljan sredstvima i osobama koje bi većina ljudi smatrala neadekvatnim i bezvrijednim. Dok je radio na misiji veličansteno dramatičnih proporcija, insistirao je na izvršenju Očevog posla na vrlo neizgledan i nedramatičan način; uporno je nastojao izbjeći svako ispoljenje moći. Planirao je raditi tiho i neprimjetno, ako ništa ono par mjeseci, s dvanaestoricom apostola u blizini Genezaretskog jezera.
7. JOŠ JEDNO RAZOČARANJE
Isus je imao u planu tihu misionarsku kampanju koja se trebala sastojati od pet mjeseci osobnog rada. Nije govorio apostolima koliko su trebali raditi na ovaj način; radili su od tjedna do tjedna. Rano uoči prvog dana u tjednu, upravo kad se spremao izvijestiti apostole o svojoj odluci, priđoše mu Šimun Petar, Jakov Zebedejev i Juda Iskariotski kako bi s njim nasamo razgovarali. Vodeći Isusa u stranu, Petar se odvaži da mu kaže: "Učitelju, prema zahtjevu naše braće, došli smo upitati je li došlo vrijeme da uđemo u kraljevstvo. Hoćeš li proglasiti kraljevstvo u Kafarnaumu ili trebamo ići u Jeruzalem? I kad ćemo saznati – svaki pojedinačno – pozicije koje ćemo s tobom zauzeti pri utemeljenju kraljevstva -- " i Petar bi nastavio postavljati pitanja da mu Isus nije dao znak da prekine. I pozivajući apostole koji su stajali u blizini, Isus reče: "Moja dječice, koliko se još moram nositi s vama! Zar vam nisam jasno rekao da moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta? Rekao sam vam mnogo puta da nisam došao sjesti u Davidovu stolicu i kako me onda možete pitati koje ćete pozicije primiti u Očevom kraljevstvu? Zar ne vidite da sam vas pozvao da budete poslanici duhovnog kraljevstva? Zar ne shvaćate da ćete me vrlo brzo početi zastupati pred svijetom i pri proglašenju kraljevstva, kao što ja sada zastupam Oca koji je na nebu? Zar je moguće da sam vas odabrao i obučio kao glasnike kraljevstva, a da vi ne shvaćate prirodu i značaj ovog dolazećeg kraljevstva božanskog savršenstva u ljudskim srcima? Prijatelji, još jednom vam govorim. Izbrišite iz svojih umova ideju da se moje kraljevstvo svodi na dominaciju moći ili vlast slave. Uistinu, sva će moć i slava s vremenom biti predane u moje ruke, ali nije u skladu s Očevom voljom da upotrijebimo ovo božansko obdarenje u cilju samouveličanja u ovom dobu.
U budućim ćete dobima uistinu sjesti sa mnom u moći i slavi, ali nam se sada bolje povinovati Očevoj volji i sa skrušenom poslušnoću sprovesti njegov poziv na zemlji."
Njegovi su suradnici još jednom doživjeli šok. Isus ih je poslao u parovima da idu da se pomole i rekao im je da se vrate u podne. Ovog su bitnog prijepodneva svi pojedinačno nastojali naći Boga i svaki je nastojao oraspoložiti i osnažiti svoje kolege i vratili su se k Isusu u prema njegovim uputama.
Isus im je zatim rekao o Ivanovom dolasku, krštenju u Jordanu, svadbi u Kani, nedavnom izboru šestorice novih apostola i o tome kako su se od njega udaljila njegova vlastita braća, upozoravajući da će ih neprijatelji kraljevstva pokušati razdvojiti jedne od drugih. Nakon ovog kratkog ali upečatljivog govora apostoli su se podigli na noge i pod Petrovim nadzorom jedan po jedan izrazili nepokolebljivu odanost svome Učitelju i neustrašivu predanost kraljevstvu, kako je Tomo rekao, "U ime ovog dolazećeg kraljevstva, što god ono bilo i premda ga ja u potpunosti ne razumijem." Svi su istinski vjerovali u Isusa, premda nisu potpuno shvaćali njegova učenja.
Isus ih je ovom prilikom upitao koliko su novca imali kod sebe; također je pitao kako su se namjeravali pobinuti za obitelji. Kad se pokazalo da su kod sebe imali jedva dovoljno da se prehrane iduća dva tjedna, rekao je: "Nije Očeva volja da započnemo s radom na ovaj način. Ostaćemo pored mora dva tjedna i bilo ribariti ili se baviti drugim poslovima koji nam dođu pod ruku; istovremeno se pod nadzorom Andrije, prvoizabranog apostola, trebate obezbijediti u pogledu budućeg rada, kako u korist neposredne osobne misije tako i nakon što vas budem službeno zaredio kao poslanike pri objavi evanđelja i poučavanju vjernika." Sviju su jako razvedrile ove riječi; Isus je ovom prilikom prvi put nedvojbeno aludirao na namjeru da krene s agresivnijim i poduzetnijim javnim radom.
Apostoli su proveli posljednji dio dana planirajući kako će stvoriti bolju radnu organizaciju i rasporediti lađe i mreže nakon što su odlučili ići u ribu; većinom su bili ribari, a i Isus je bio iskusan brodar i ribar. Mnoge su lađe koje su korištene narednih nekoliko godina bile izgrađene Isusovim vlastitim rukama. Bile su to dobre i pouzdane lađe.
Isus im je rekao da provedu dva tjedna u ribi, dodajući: "A onda ćete ići ljude loviti!" Ribarili su u tri grupe a Isus je svake noći išao od grupe do grupe. Svi su toliko uživali u Isusovom društvu! Bio je dobar ribar, prijatan suradnik i inspirativan kolega; što su više s njim radili, to su ga više voljeli. Matija je jednom prilikom rekao: "Što više čovjek razumije određene ljude to im se manje divi, ali kad se radi o ovom čovjeku, što ga manje razumijem, to ga više volim."
Ovaj plan naizmjeničnog ribarenja i osobnog rada u korist promicanja kraljevstva trajao je više od pet mjeseci, sve do kraja ove, 26. godine p.K., kad su utihnuli progoni Ivanovih učenika koji su započeli kratko nakon njegovog utamničenja.
8. PRVI RADOVI DVANAESTORICE
Nakon što su se oslobodili dvotjednog ulova, Juda Iskariotski, koji je bio odabran kao blagajnik apostolske grupe, podijelio je apostolske novce na šest jednakih dijelova, dok su prvo odvojili sredstva za brigu o apostolskim obiteljima. Sredinom kolovoza 26. godine p.K. apostoli su krenuli na posao dvojica po dvojica, gdje je svaki par primio na zadatak određenu radnu oblast. Isus je prva dva tjedna bio uz Andriju i Petra, druga dva uz Jakova i Ivana i tako dalje, sve dok nije proveo dva tjedna sa svakim parom prema njihovom vlastitom izboru. Na ovaj je način imao priliku biti sa svima u manjoj grupi prije nego što će ih pozvati sve zajedno na početak javne misije.
Isus ih je poučio da propovijedaju oproštenje grijeha putem vjere u Boga bez pokore i žrtvovanja, te im je rekao da poruče ljudima kako Otac na nebu voli svu djecu s jednakom vječnom ljubavi. Opomenuo je apostole da se ne upuštaju u raspravu na temu:
1. Aktivnosti i zatočeništva Ivana Krstitelja.
2. Glasa koji se čuo prilikom krštenja. Isus
je rekao: "Jedino oni koji su čuli glas smiju o njemu govoriti. Prepričavati možete jedino ono što čujete od mene; ne širite glasine. "
3. Pretvaranje vode u vino na svadbi u Kani. Isus ih je ozbiljno opomenuo, govoreći: "Ne govorite nikome o vodi i vinu."
Krasno su se provodili ovih pet-šest mjeseci za kojih su svaka dva tjedna radili kao ribari, zarađujući dovoljno da podmire troškove tijekom naredna dva tjedna misionarskog rada na promicanju kraljevstva.
Svagdašnji svijet je sa zaprepaštenjem promatrao službu Isusa i njegovih apostola. Rabini su dugo poučavali Židove da neuki ljudi ne mogu biti pobožni i religiozni. Ali Isusovi apostoli su bili i pobožni i ispravni; pored toga su uz puno dobrog raspoloženja bili neuki u pogledu rabinskog učenja i svjetske mudrosti.
Isus je apostolima objasnio razliku između pokajanja vezanog s takozvanim dobročinstvom, kako su ovu koncepciju objašnjavali Židovi, i promjene koju u čovjekovom umu izaziva vjera – novog rođenja – koju je on tražio kao cijenu za ulazak u kraljevstvo. On je poučavao apostole da je vjera bila jedini uvjet za ulazak u Očevo kraljevstvo. Ivan ih je učio da se "pokaju" – da se sklone od nastupajućeg prokletstva. Isus ih je poučio da, "Vjera otvara vrata za ulazak u neposrednu, savršenu i vječnu Božju ljubav." Isus nije govorio kao prorok, kao onaj koji je došao proglasiti Božju riječ. Činilo se da je govorio o sebi kao nekome tko ima vlast. Isus im je nastojao odvratiti pažnju od traženja čuda u smjeru pronalaženja stvarnog i osobnog iskustva u zadovoljstvu i uvjerenju duha ljubavi i spasiteljske gracioznosti Boga koji živi u čovjeku.
Učenici su rano naučili ukazati duboko poštovanje i suosjećajnu pažnju svakom ljudskom biću koje su imali priliku sresti i jako ih se dojmilo ovo univerzalno i nepokolebljivo poštovanje koje je Isus tako dosljedno ukazivao svim muškarcima, ženama i djeci. Znao je zastati usred govora kako bi izišao u susret i rekao riječi potpore ženi koja je patila od tjelesog i duševnog bremena. Znao je prekinuti ozbiljnu sjednicu sa svojim apostolima kako bi posvetio pažnju djetetu koje ga je prekinulo u govoru. Nije postojalo ništa što je Isus smatrao bitnijim od individualnog ljudskog bića koje se slučajno zadesilo u njegovoj blizini. Pored toga što je bio učitelj i vođa, bio je i mnogo više – prijatelj, susjed i suosjećajni kolega.
Premda su se Isusova javna učenja najvećim dijelom sastojala od priča i kraćih govora, uvijek je poučavao apostole metodom pitanja i odgovora. Za kasnijih javnih govora zastajao je da odgovori na iskrena pitanja okupljenih.
Dok su isprva bili šokirani, apostoli su se uskoro navikli na Isusov stav prema ženama; on im je vrlo jasno pokazao da su žene imale jednaka prava kao muškarci u nebeskom kraljevstvu.
9. PET MJESECI ISKUŠENJA
Iako se pomalo monotona smjena ribarenja i osobnog rada pokazala vrlo napornim periodom u životu dvanaestorice apostola, ali su ipak uspjeli proći kroz ovo iskušenje. Unatoč svim njihovim gunđanjima, sumnjama i prolaznom nezadovoljstvu, ostali su vjerni zavjetu odanosti i privrženosti koji su dali svome Učitelju. Bio je to njihov osobni odnos s Isusom za vrijeme ovih dvanaest mjeseci iskušenja koji ih je toliko zbližio s njim da su mu svi (izuzev Jude Iskariotskog) ostali vjerni i odani i u onim tamnim časovima iskušenja i raspeća. Pravi čovjek jednostavno ne bi bio u stanju izdati tako posvećenog učitelja koji je živio tako blisko njemu kao čovjeku i koji mu je bio tako odan kao što je to bio Isus. U toku tamnih časova Učiteljeve smrti, u apostolskim srcima su gurnuti u stranu razum, sud i logika pred tom izvanrednom ljudskom emocijom prijateljske odanosti. Ovih je pet mjeseci rada s Isusom navelo apostole, svakog pojedinačno, da u njemu prepoznaju svog najboljeg prijatelja na cijelom svijetu. I ova ih je emocija, a ne njegova izvanredna učenja ili veličanstvena djela, držala na okupu sve do nedugo nakon raspeća i obnove proglašenja evanđelja kraljevstva.
Ne samo što su ovi mjeseci tihog rada djelovali kao veliko iskušenje apostolima kroz koje su teškom mukom uspjeli proći, ovaj je period javne povučenosti pao kao iskušenje i samoj Isusovoj obitelji. U vrijeme kad je Isus bio spreman započeti s javnim radom, cijela ga je njegova obitelj (izuzev Rute) praktično napustila. Jedino su u nekoliko slučajeva s njim ponovo pokušali stupiti u kontakt, i to s namjerom da ga nagovore da se vrati kući kako su više-manje bili uvjereni da je Isus bio izvan pameti. Jednostavno nisu mogli shvatiti njegovu filozofiju i učenja; ove su stvari prevazilazile shvaćanja njegove obitelji.
Apostoli su nastavili s osobnim radom u Kafarnaumu, Betsaidi-Juliji, Korozainu, Gerasi, Hiposu, Magdali, Kani, Betlehemu Galilejskom, Jotapati, Rami, Safedu, Gišali, Gadaru i Abili. Pored ovih gradova radili su i u mnogim selima i zaseocima. Pre kraj ovog razdoblja apostoli su formirali prilično dobre planove za brigu svojih obitelji. Većinom su bili oženjeni i imali više djece, ali su stvorili uvjete za brigu svojih obitelji tako da su uz manju pomoć iz apostolske riznice mogli posvetiti svu sviju energiju Učiteljevom radu, bez brige o financijskom blagostanju svojih obitelji.
10. ORGANIZACIJA DVANAESTORICE
Apostoli su se rano organizirali na slijedeći način:
1. Andrija, prvoodabrani apostol, je postavljen za poglavara i glavnog upravitelja dvanaestorice.
2. Petar, Jakov i Ivan su postavljeni za Isusove osobne pratitelje. Trebali su bili uz njega dan i noć da mu budu pri ruci pri fizičkim i drugim potrebama i da ga prate pri noćnim bdijenjima posvećenim molitvi i tajnovitoj duhovnoj zajednici s Nebeskim Ocem.
3. Filip je postavljen za opksrbnika. Imao je dužnost da se pobrine o zalihama hrane i da bude odgovoran da posjetitelji, što je nekom prilikom značilo velike mase ljudi, imaju što jesti.
4. Natanije se brinuo o obiteljima dvanaestorice. Primao je redovne izvještaje o potrebama pojedinačnih apostolskih obitelji i bio je taj koji je tražio od blagajnika Jude da pošalje sredstva svakoga tjedna onima koji su ih trebali.
5. Matija je bio fiskalni zastupnik apostola. Imao je za dužnost da izbalansira račune i da napuni riznicu. Ako nisu primali sredstva za zajedničko izdržavanje, ako donacije nisu mogle pokriti njihove potrebe, Matija je imao moć da ih vrati k ribarskim mrežama. Ali ovo više nije bilo potrebno nakon što su započeli s javnim radom; uvijek je bilo dovoljno novca u rukama blagajnika da se pokriju troškovi njihovog rada.
6. Tomo je bio zadužen za plan putovanja. Na njemu je bilo da uredi smještaj i uopćeno da odabere mjesta za pouku i propovijedanje, te da na taj način osigura glatko i djelotvorno putovanje.
7. Alfejevi sinovi Jakov i Juda imali su zadatak da kontroliraju mase. Preuzeli su zadaću da postave dovoljan broj meštara koji će stvoriti red među masama za vrijeme propovijedi.
8. Šimun Revnitelj je bio zadužen za odmor i rekreaciju. Planirao je aktivnosti kojima su se bavili svake srijede, dok je pored toga nastojao planirati i nekoliko sati svakodnevne relaksacije i razonode.
9. Juda Iskariotski je postavljen za blagajnika. On je bio taj koji je nosio vreću. Plaćao je sve troškove i vodio je knjige. Svakog je tjedna Matiji podnosio projekciju za budžet, dok je također podnosio tjedne izvještaje Andriji. Juda je plaćao račune po Andrijinom odobrenju.
Na ovaj su način dvanaestorica apostola funkcionirali od ranih dana zajedničkog rada pa sve dok Judina izdaja nije stvorila potrebu za reorgaizacijom. Učitelj i njegovi učenici-apostoli su tako nastavili sve do nedjelje 12 sječnja 27. godine p.K., kad ih je Isus pozvao na ceremoniju kojom su postali službeni poslanici kraljevstva i vjesnici radosne vijesti. I nedugo nakon toga pripremili su se na put prema Jeruzalemu i Judeji na početku svoje prve javne turneje.
Post je objavljen 02.10.2005. u 22:48 sati.